RTV Teorija i praksa

253

Boško Tomašević

NIHIL TEL EVIZIJSKOG MEDIJA

(s osvrtom na Taktičke zablude medijskih analfabeta) Ovovekovni bog eksodusa je tehnologija - zemlja obećanja. Bez Ijudske latentnosti! Dok vera još posve nije prepokrila deponije i peščanike, ima ovaj bog svoje patrijarhe i nižepostojeće, na verujuščoj lestvici, katihete, Jedva se još sečamo prasenilnog Norberta Vinera (ne Vajnera, kako priučeni amerfčki đaci čitaju Norbertovo prezime) - patrijarha incognita technoiogiae - a, u okvirima njegovog astrološkog nonsensa, priučenih pandan-samozvanaca još manje. Teozofski šund ne čitamo! To je, svakako, naša velika slabost koju blagoglagoljivi meisteri hipostatički koriste ispred svojih „mini-oltara blasfemično podignutih”, goneći nas u vavilonsko ropstvo i časteči jedva pismenim limunadama i emfatičnim izlivima. Tek ponekad, ne bez lažnog osećanja krivice, osetimo potrebu da ponovo pročitamo gorenavedenog patrijarha (ne u prevodu S.C.-a) što nam Ijubitelji luft-fiction zabava u jednom njihovpm laissez-faireskom tekstu preporučuju (Videti časopis ~RTV-teorija -teorija i praksa” br. 34, 1984, str. 219-226). Ali mi se upomo bavimo Paracelzijusom i Bemeom, Albumazarom i Abn Ali Ibn Sinom. Tehnološki i „korporativni uspesi” JBŠ, EJBU, TVRT itd. TV kompanija nas, logično je promisliti zašto, ne interesuju. Još manje softver i hardver despotije. Nismo od onih „finih” đaka koji snuždeni trpe „torine opštih pređrasuda i skupne sobe gluposti” držeči ih za „dobromisieću misaonost”. Zadržavamo pravo da govorimo o ahumanoj grotesci tek kada su u pitanju takvi vikari kao što su Semjue! Beket i Emil Sioran. Nismo savremeni u svojoj konačnosti. Čitamo, velim, Paracelzijusa i Albumazara Ponekad stignemo i do Lomonosova. Kada hoćemo da se