RTV Teorija i praksa

255

teorija bi za nju bila übistvena, jer ceo medij živi od njenog negiranja”. Vreme je da sada napustimo društvo medijskih zuitz-machera u koje smo se upleli i nehotice, te da temu uputimo stazom drugačijeg diskursa. Ona to zaslužuje. Promišljaćemo, naime, TV medij u njegovom ontološkom statusu spram tehnologije i (ponovo) isti medij u dodiru s pojmom avangarde. Pitamo se šta jeste TV medij spram čistog prisustva božanstva tehnologije i, kao uzročno-posledična sprega toga promišljanja, pitamo se, postoji li TV avangarda? Priznajmo na samom početku: tehnologija jeste differentiae specifica TV medija. Ona (tehnologija) je nadomešta u bitnom - u sopstvenoj, ontički zasnovanoj autohtonosti. Tehnologija je metafizičko nasleđe TV medija. Ovo nasleđe „valja postaviti u njegovoj opčoj trajnosti kroz sve linije pripadnosti, genealoške nizove, uža okružja kauzaliteta” (Derida) koja povezuju pojam TV medija. Artikulacija prisustva TV medija jeste artikulacija prisustva tehnologije po sebi. Ova dva pojma unutar našeg razmišljanja o biti TV medija jesu referencijalne granice jedne strukture reverzibilnosti. Tome se nema ništa dodati niti oduzeti. Kada stvari tako stoje, zapitajmo se kakva je perspektiva/prospektiva humanuma unutar jukstaponirane zbilje TV medija. Odgovaramo: ni u aktivnoj dinamičkoj perspektivi, ni u pasivnoj prisutnoj prospektivi humanum nema status „prisutnog-postojanja prisustva”. On je neuma: „čista vokalizacija, oblik neartikulisane pesme bez reči, čije ime znači dah dobiven od Boga i koji je samo njemu upučen”. Zamenimo li u navedenom Deridinom odlomku reč „Bog”, rečju „tehnologija”, biva posve jasno šta želimo da kažemo. Naime, u z6ru spram čoveka, iskustvo je to nihila u „kojemu prisustvo traje uvek ne pokazujuči svoje trajanje i bez ijednoga traga uzastopnosti” (Ruso). Ovo neprestano prisustvo nihila unutar skupnosti pojma televizijskog medija i jeste opasnost na koju želimo da ukažemo. Opasnost, razume se, po humanum sam. Nihil je ovde bezlično se, mi-objekt „u zajednici transcendiranih - transcendencija otuđenih Jastava” (Sartre). Se, odnosno mi-objekt, „upučuje na jedno iskustvo biča-predmeta u zajednici”.