RTV Teorija i praksa

256

Ovo nihil, po definiciji s negativnim preznakom u aritmetici etike, jeste pukotina koja potamnjuje fenomen TV medija, uvodeći tako, na mala vrata ideju njegove biti/imanencije. ]ег, pitamo se, može li nihil biti graditelj ma gde bio prisutan? iMože, ali pre svega totalitarizma svesti i apologetskog mita, razarajući humano-eshatološko uz grotesknu cenu iracionalistički koncipirane hipostaze tehnologije. Odista, „zbilja religije/tehnologije jeste užas čovekov nad samim sobom” (Karl Bart). Kako je onda moguća pretpostavka da unutar toga nihil postoji avangarda? Na šta liči tvrđenje da se „uprkos činjenici što okolnosti nisu najpovoljnije, ipak javila (podvukao 8.T.) avangarda u televizijskom izrazu” (Stanko Cmobrnja)? Nije li ovo tvrđenje u svojoj autarhičnosti ispoljavanje jednog diluvijalnog Te Deum zova spram čistog Ijudskog desideriuma? Nema avangarde tamo gde nema humanistički koncipiranog cilja. O avangardi možemo govoriti, davno je još primetio Dušan Pirjevec, „samo ako smo već unapred prihvatili misao da se ono o čemu govorimo razvija, da se kreće, i to da se kreće u jednom zatvorenom krugu”. Zbog toga je, nastavlja Pirjevec, ~pre svega potrebno odgovoriti na pitanje: je li istina da se to o čemu govorimo kreće, razvija, ide nekom cilju itd.” Da li je, produžavamo Pirjevčevo pitanje, nihil put ka cilju ili zor konačnosti? Ako je(ste) zor konačnosti, a naše je mišljenje da jeste, onda avangarde po definiciji nema. Nema je ni u TV izrazu, niti u drugim alternativama (medijskim) slične provenijencije. Avangardizam je saoblikovan humanizam. Ratio TV medija, ta njegova differentiae specifica, samo je orgijazam u mističkoj agresivnosti Ničega i Ništa; summum mentis ekstaze novoplatoničara; unio mystica opojnih bogova tehnologije kakvu su valjda još samo srednjovekovni mističari spoznali opskurno zaobilazeči „jedinstvo biti i istinsko jastvo”. A cilj je upravo to: s televizijskim medijem ili bez njega, svejedno, „к nalaženju jedinstva temelja jastva”. O tome doktori ecstaticusi i angelicusi technologiae JBŠ systema, dok upravljaju super složenim hardverom Ničega i Ništa, ne bi trebalo da spore. Nemaju „proleteri uvek svoju sopstvenu avangardu”. Odatle se ne može izvući zaključak da su im medijski zvitz-macheri neophodni. Naprotiv! Od njih im valja bežati.