RTV Teorija i praksa

258

Auditorij televizije je skup pojedinaca koji imaju mogučnost da u svom stanu svakog dana gledaju TV program. Ovo određenje je neprecizno i oslanja se na niz ispunjenih pretpostavki, pa je i TV auditorij uvijek potencijalni a ne i precizno utvrđeni skup pojedinaca. Moramo ostati pri ovom određenju, jer za kakvo drugo još nismo našli, ili bar primijenili metod. Dosadašnja istraživanja pokazuju da je motiviranost TV auditorija konstantna kategorija podložna vrlo jakim oscilacijama po intenzitetu i trajanju, Ona je konstantna kao jedan od bitnih preduslova formiranja TV auditorija, a ne kao subjektivna karakteristika gledalaca. Subjektivno, ona se manifestuje kao navika na gledanje TV programa. Motiviranost auditorija izrazito je visoka kad posredstvom televizije može da vidi izuzetne događaje za koje je po svojoj kulturnoj, socijalnoj konstituciji jako zainteresovan. XIV zimske olimpijske igre u Sarajevu 1984. su za naš TV auditorij utoliko „izuzetnije” što se takva priredba prvi put održava u Jugoslaviji i što se auditorij identifikuje sa ulogom domaćina. KAKAV PRISTUP ODABRATI, KOJE HIPOTEZE U pristupu istraživanja jasno je bilo da nam ne treba kvantitativna potvrda visoke motiviranosti auditorija. Ne treba se gubiti u mjerenju gledanosti i dopadljivosti. Ni struktura auditorija nije u ovom slučaju posebno interesantna. Standardne, kvantitativne pokazatelje ne možemo sasvim zanemariti, stavičemo ih u funkciju predmeta i cilja. Najprivlačnija je izgledala mogučnost da steknemo više saznanja o tome koji su dominantni izvori motiviranosti TV auditorija za ZOI ’B4; koji elementi motiviranosti su najizraženiji (sportski, nacionalni, humanitarni); u kakvom odnosu oni stoje. Sa ovog polazišta mogao se razviti niz hipoteza upravljenih ka potencijalnim izvorima motiviranosti koji su dublje u kultumoj i socijalnoj konstituciji auditorija,