RTV Teorija i praksa

Tragajući za adekvatnim modelom samoupravnog sistema javnog komuniciranja autor je analizirao brojne modele i teorije javnog korauniciranja. Na osnovi te analize uočio je genezu u razvoju samoga sistema u kojoj se povijesno dijalektički stalno prožimaju softver sa hardverom. Povezujući povijesne mogučnosti hardverskih elemenata u današnjem momentu s potrebama i ciljevima samoupravnog socijalističkog društva dr Plenkovič kao slijedeču karakteristiku toga novog sistema javnog komuniciranja ističe induktivni put u formiranju informacija-odluka. Kako kaže sam autor „metodološki gledano to znači da nitko nema pravo na monopol u sistemu javnog komuniciranja, Svaka se informacija mora svestrano provjeravati, uspoređivati s informacijama drugih samoupravnih subjekata i tek nakon toga provjeravanja ona može biti priznata opčom, ali i tada samo u onoj mjeri i u onom obliku kako i kcliko izražava interese svih komunicirajučih samoupravnih subjekata” (str. 51). Kao nužna posljeđica iz tih dvaju temeljnih stavova proizlazi i podruštvljavanje sistema javnog komuniciranja, Za razliku od brojnih, i naših autora, dr Plenkovič taj proces ne zamišlja kao masovno obavještavanje svih građana pri čemu bi netko izvan njih bio kreator i diseminator tih informacija, nego prvenstveno kao javnu masovnu tribinu na kojoj se stječu svi aktualni društveni problemi kao i odgovori i gdje se na demokratski način (usaglašavanjem, sporazumijevanjem konsenzusom pa i polemikom - Kardelj) dolazi do informacija i na njima temeljmh odiuka kojima su subjekti svi radni Ijudi. Kao što nema samoupravnog društva ukoliko se društvena avangarda odvoji od najšire društvene baze (a posebno kad se ona još uz to i birokratizira) isto tako, naglašava autor, ne može biti ni sistema javnog komuniciranja ukoliko i kad se on zasniva na deduktivističkom protoku informacija na liniji mudn> rukovodstvo-novinari-radni narod. Ideja regulativnosti i totalne samoupravne autonomnosti je svakako glavna odlika i ove knjige i modela samoupravnog konstituiranja sistema javnog komuniciranja što nam ga autor nudi. Knjiga je zato .

268