RTV Teorija i praksa

padu političkih opredeljenja u izborima. S porastom uloge i značaja novca u konačnom ishodu, to jest, u izbornoj pobedi, to jest kupovinom televizijskog vremena i naglašavanjem teatralne dimenzije izbome politike, televizija sve više doprinosi slabljenju uloge političkih partija. Televizija, dakle, obezbeđuje glasačima informacije, odvraća ih od samog političkog procesa i njegovih učesnika. Televizija je uzdrmala močnu građevinu političkih institucija i političkih partija sabotirajući manevrisanje, to jest suštinski proces prilagođavanja i kompromisa i obelodanjujući ono što je u prošlosti bilo zatajivano a redukujući političke opcije objavljivanjem propusta, Glavna posledica svega toga bila je transfer moći sa visokih funkcionera na birokratiju koja, kako primečuje Renej, može dejstvovati u tajnosti i anonimnosti. U čemu je, po autoru, rešenje? On najpre ne veruje da će sadašnji stepen razvoja altemativa televizijskoj mreži (kablovska televizija, Рау TV) oslabiti dominaciju emitovanja vesti, mada ne isključuje mogučnost da na taj način ne ojača moć interesnih grupa veoma uticajnih u američkom političkom i kultumom životu, to jest sposobnost da se mobiliše televizijsko gledalaštvo. Jedina Renejova ргерошка jeste ohrabrivanje televizije da se i sama ukijuči u sistem širokog emitovanja vesti to jest da svaka televizijska mreža bar jednom nedeljno emituje vesti. Televizijski novinari, inače, smatra Renej, nemaju predrasuda prema svim političarima več jedino prema političarima tradicionalnog kova. Oni političari koji se izjašnjavaju kao „opozicija” politici spadaju u „dmge medije” posebno kada takvi „antipolitički” političari potiču sa levice. Renejova sugestija da televizija samu sebe demitologizuje i postane samokritična, mogla bi svakako da posluži kao značajan zahtev koji će uzeti u obzir sve date okolnosti što se tiču njenog bržeg otvaranja.

274