RTV Teorija i praksa

(struktura) samo je spoljašnji, rečima uobličeni sadržaj tu dolazi do jedinstva, skladnosti sadržine i forme. Novinarske vrste (žanrovi) su karakteristični jezički i nejezički sistemi znakova kojima se saopštavaju određeni sadržaji; to su organizacione forme, ustanove koje žive uokvirene preciznim i manje preciznim pravilima (kompozicionim celinama). Vrstu određuje dominacija nekih od tih osobina (obeležja, svojstava) koje organizuju kompoziciju, a dominante su oznake koje potčinjavaju sebi sve ostale elemente neophodne za izgradnju vrste. Ukupnost dominanti odlučujuči je momenat u formiranju žanrova. Dakle, novinske vrste (žanrovi) su karakteristična organizaciona forma velikih grupa sa stalnim i istovetnim svojstvima (obeležjima) koja se javljaju kao njihovi bitni sastojci, pri čemu neko od tih svojstava ima dominirajuču ulogu, onu koja če dati karakteristiku vrste; novinski žanr je, prema tome, zajednica strukturno-kompozicijskih osobina specifičnih za dati žanr. 8. Sadržaj novinske informacije nije samo životna činjenica (ogoljen podatak) več i odnos prema njoj želja da se nešto kaže onim o čemu se govori, namera da se postigne izvestan cilj (efekat). Ova idejna funkcija je zapravo subjektivan odnos prema stvamosti, način na koji se „odražava” ili „izražava” ili „prikazuje” ili „odslikava” stvarnost i on če činiti imenentno i veoma značajno obeležje svake novinarske vrste. Međutim, taj odnos nije istog intenziteta u svim vrstama - u nekima je više, a u nekima manje prisutan. Na osnovu tog kriterija, na osnovu autorovog stava prema životnim činjenicama obrazuju se dve velike grupe novinarskih vrsta: а/ informativna i b/ anaitička (angažovana). Ova podela je naravno uslovna, pošto ni vrste iz prve grupe ni one iz druge grupe nisu i ne mogu biti čiste: ni samo informativne bez angažmana, niti apstraktno angažovane bez informativnih elemenata (i komentar je često jednostavna konfrontacija fakata). U okviru ovih grupa postoji više novinarskih vrsta i one se formiraju zahvaljujući nekim zajedničkim osobinama, odnosno obeležjima koja ih čine samosvojnim jezičkim organizacijama; u pitanju su, dakle, dominante. Na osnovu toga izdvojene su sledeće osnovne vrste: vest.

126