RTV Teorija i praksa

Mišel Sušon

BUDUĆNOST I PROŽIMANJE MASOVNIH MEDIJA

Izvestan broj radova o budučnosti „društva komunikacija’ ; i „društva informacija”, ili „digitalnog društva”, zadovoljava se opisom društva u kome su nove sprave uopštene: sva domačinstva dobijaju 30-60 programa radio-televizije koje mogu da snime na višekanalni magnetoskop; svi su povezani sa mnogim bankama podataka; kupovine na daljinu, rad na daljinu, obezbeđenje na daljinu - u stalnoj su praksi. Sve su to „elektronska sela ili „elektronska demokratija”. Primenjujuči ovakav postupak izlažemo se velikim greškama. Otprilike, kao onaj futurolog koji jc oko 1950 objavio knjigu Civilizacija 1960, a koju je preštampao 1960. pod naslovom Civilizacija 1975. Tehnički ra/voj mnogo je brži od društvenih promena. Polazeći od novih predmeta koji su se pojavili na tržištu ili su bili u fa/i prototipa u laboratorijama, moguče je obraditi tehnološku budučnost. Ali, kalendar je-nemoguće dati. Znamo da proizvod može da se prihvati brzo ili sporo, može da se desi da nema uspeha, da dobije namene koje ni pronalazači ni prodavci nisu predvidcli (kao magnetofon ili magnetoskop koji treba đa omoguče originalna snimanja a koji uglavnom služe za „presnimavanja” radio i TV programa). Pored sporosti društvenih promena često se susreču i otpori čiji je koren u težini industrijskog materijala, Ne menja se struktura ekonomije čarobnim štapom kao što se ni „društvo ne menja dekretom”, Da bi proizvod prešao iz laboratorije na tržište on prvo mora da bude proizvedcn i prodat po ekonomskim cenama koje omogučavaju masovnu produkciju, Potrebno je da investitori dovoljno veruju u budučnost tehnika ili novih predmeta da bi ušli u finansijske rizike. Treba, dakle, da gajimo razumne nade u komercijalni uspeh ovih predmeta ili tehnika. Izvinjavajuči se što sam jedva

137