RTV Teorija i praksa

probio otvorena vrata, naglašavam da zaboravljanje bitne ekonomske realnosti vodi u nepravilno prelaženje od tehničkih ostvarenja ka industrijskim i komercijalnim mogučnostima. Ovde potiču i greške koje se odnose na kalendar i ritam realizacije i lansiranja proizvoda. U oblastima u kojima radimo postoji primetno međudejstvo između industrija sredstava masovnog emitovanja ili prijema i proizvodnje programa: da bi se prodale ploče potrebno je da postoje katalozi ploča. Svakako da izvesna tehnika ili neka sredstva masovnih komunikacija ne primenjuju prethodne programe (telefonija, viziofonija). Druge ne koriste sve njihove primene (telematika, video-komunikacija). Ali, največi deo zasniva svoju aktivnost na katalozima programa koji deluju dovoljno atraktivno da motivišu kupovinu aparata (antene, opreme za kablovske mreže, magnetoskopi, mikroordinatori, itd.). Ne kupuje se samo priključak za kabl: kupuje se mogučnost .da se prime programi, predstave, filmovi, serije, informacije ili obrazovni prograrn... Izlažemo se opasnosti da zaboravimo da budućnost sredstava masovnih komunikacija nije samo budučnost aparata, već isto tako - možda čak i više budučnost industrije programa. Da bi se verovalo predviđanjima trebalo bi poznavati buduća tržišta. potrebe, iščekivanja korisnika. Ali. svi mi dobro znamo u kojoj je meri pojam potrebe neodređen. ..Potrebe su ispoljcne društvene presije” - smatraju sociolozi. Proizvođači materijala ili programa treba da i sami traže dozvolu za svoje proizvode, ili da u svakom slučaju prikažu prednost svojih proizvoda: neverovatan je stav da publika očekuje (čak i neodređeno) nešto a da nova sredstva masovnih komunikacija upravo odgovaraiu ovim očekivanjima. Otuda neprilagođenost pa samim tim i nesvrsishodnost studija tržišta koja postavljaju pitanja o hipotezi primene i plačanja materijala programa ili hipotetičkih službi. Dešava se da se u ovim studijama pribegava naučnim metodama da bi se dokazala ispravnost i verodostojnost odgovora (kao što to čine neki francuski instituti za sondaže). Svakako, da sve studije javnog mnenja nisu nekorisnd i nemoguće,

138