RTV Teorija i praksa

odlučeno da se globalni iznos pretplate smanji i da se razlika nadoknadi povečanjem cene reklama. I pored svega, javni sektor osiromašuje: svakako ne u apsolutnoj vrednosti, već kada se ima u vidu broj časova programa koji treba da proizvede. Da bi se borile protiv komercijalnih organizacija, javne službe su proširile svoje emisije od jutra do kasno u noć: danas programi počinju u 5.00 ujutro i završavaju se u 1.00 sledečeg jutra. Ovo proširenje vremena emitovanja nespojivo je sa ekspanzionističkom i ofanzivnom strategijom koju je javni sektor u prvo vreme imao prema novim sredstvima masovnih komunikacija. On je prvo pokušao da zauzme sva novootvorena polja: teletekst i video-tekst, proizvodnju videograma, kinematografsku koprodukciju, itd. Ali realizara i finansijska ograničenja primorala su javni sektor da se malo po malo odrekne ambicije da oformi multimedijsko preduzeće, i da se pobrine o kiasičnoj televiziji i glavnim misijama koje obezbeđuju njenu kredibilnost i društvenu opravdanost: informacija, ali isto tako i obrazovanje - stručno osposobljavanje (gde je javni sektor, posle više godina amnezije, ponovo otkrio društveni značaj), kvalitetni umetnički filmovi, dokumentarci. Svakako, javni sektor, kao i drugi proizvođači programa, nastoji da pronađe dopunske izvore nudeći svoje programe novim sredstvima komunikacija. Uprkos teškočama svih vrsta javni sektor može da obezbedi budučnost kvalitetom svojih programa i sposobnošću da odgovori očekivanjima „građana druge grupe”. (Saopštenje Mišela Sušona /Michel Souchon/ rukovodioca grupe za studije komunikacionih sistema Odeljenja za perspektivna istraživanja u Nacionalnom institutu za audiovizuelne komunikacije u Parizu, april 1984) Prevela s francuskog

Mira Kun

148