RTV Teorija i praksa

televizija, radio i televizija sa posebnim temama, itd.) sarađuju u cilju što rentabilnije produkcije. Naizmenična upotreba proizvoda u sve večem broju jedan je od glavnih ciljeva ovog sistema. Ovo svakako povlači standardizaciju proizvoda - trajanja su striktno određena: slabo se prihvata proizvod koji se ne uklapa u predviđene i repertoarom utvrđene žanrove. U priviligovanom su položaju oni koji obezbeđuju najbolju cirkulaciju u sistemu sredstava javnog informisanja (filmovi, zabavni programi, velike sportske reportaže, itd.). Konačno, sva publika gleda iste proizvode, ali u različito vreme: grupe sa višim primanjima, mladi i građani vide ih prvi („ekskluzivno”) na sistemima koji se posebno plaćaju u koja su oni uključeni; „građani druge grupe” vide ih sa večim ili manjim zakašnjenjem, zavisno od programskog žanra (za filmove ovo vremensko odstojanje može da bude i više'godina), 4. Mesto javnog sektora audiovizuelne komunikacije Koje je mesto javnog sektora i kakva je podela uloga između njega i komercijalnog sektora u novom kompleksu? Stranica između ova dva sektora manje je jasna nego što je bila ranije: povlastice date komercijalnom sektoru, prema uslovima prodavanja, nameću mu, od strane javne službe, neznatna ograničenja; javni sektor je pozvan da prihvati efikasan posao spreman na konkurenciju i nedvosmisleno je saopšteno da bez prihoda nikako neće moći da se dobiju investicije. Pretplata se sve teže i teže podnosi. Paradoksalno, iz potpuno dva različita razloga. Prvi, jer se programi televizija koje se izdržavaju od reklama gledaju „besplatno”, pa se TV gledaoci pitaju zašto je za jedne programe potrebno'plaćati pretplatu a za druge nije. Drugi, jer se od tih istih korisnika traži da plate za sve vrste novih službi i novih programa (taksa za uključivanje i pretplata za kabl, televizija sa posebnim plačanjem, antena za prijem satelitskog programa, itd.): sva su ova pitanja ponovo pokrenula pitanje pretplate javnom sektoru. Pitanje je zaoštreno jer se nastavljaju kritike upućene javnom sektoru: od diskusija u parlamentu do novinskih kritičara. U ovim uslovima upravo je

147