RTV Teorija i praksa

manjih grupa, skoro po pravilu umetnika, čiji je osnovni radni instrument video. U Jugoslaviji, kao uostalom i u mnogim drugim sredinama, prvo interesovanje /а primenu videa proizišlo je iz kruga umetnika sklonih novim izražajnim sredstvima, dakle eksperimentima koji su bili jedna od osnovnih preokupacija umetničke avangarde s kraja šezdesetih i početka sedamdesetih godina. Po/nato je da su to godine kada se u umetncsti dešavaju razna previranja, kada se dovodi u pitanje statični estetski predmet slike i skulpture, a za uzvrat umetnici tcžc prenošenju akcije na svoje telo i svoja čula, pri čemu se mediji javljaju kao oblici ekstenzije njihovih čula Prirodno je, dakie, početke videa u Jugoslaviji posmatrati u kontekstu onih umetničkih /bivanja koja stoje pod znakom „proširenih” ili „ukrštenih" medija, što se potvrđuje i činjenicom da su protagonisti umetnosti videa i protagonisti ostalih vidova postobjektne umetnosti često bile iste autorske ličnosti. Kada je 1977. Marijan Susovski pisao prvi istoriografski pregled videa u Jugoslaviji, /avršio je tekst tvrdnjom da se jugoslovenski umetnici „videom bave prekratko vrijeme i premali su im opusi da bi se oni u ovom trenutku mogli prihvatiti drukčije nego kao ,rana djela‘ jedne buduće video-produkcije”. Otada je prošlo skoro punih šest godina i ?a to vreme neka od tih „ranih dela” dobila su težinu pionirskih poduhvata, a niz novih događaja upotpunio je sliku celine zbivanja u jugoslovenskom videu. Uostalom, video je jedan od karakterističnih medija savremene civilizacije i kao takav beleži dalje širenje, pa u skladu s time stoji i širenje umetničke (i ostale) video-produkcije u Jugoslaviji. No, upravo zbog tog stalnog kretanja, o videu je danas teško govoriti s pozicije istoričara, mada se pouzdano zna da če neki momenti imati (ili već sada imaju) ulogu i vrednost istorijskih događaja. Dosadašnja video-produkcija u Jugoslaviji nije bila i još nije uvek toliko brojna kao u nekim drugim umetnički i tehnološki razvijenijim sredinama, ali nipošto nije ni toliko skromna da na svoj način i svojim doprinosima ne bi uzela određenog učešća u ogromnoj ekspanziji koju je ovaj medij doživeo u toku poslednje decenije. Da bi se bolje shvatio položaj i okolnosti u kojima nastaje video u Jugoslaviji, valja sasvim ukratko nešto

150