RTV Teorija i praksa

podataka, dopunjenih događajima koji su sledili posle datuma objavljivanja ovog časopisa, moguće je dati skicu hronologije jugoslovenskog videa Čini se da nema diieme da su prvi video-rad u Jugoslaviji ivveli 1969. u Ljubljani Nuša i Srečo Dragan pod nazivom Belo mleko belih gmdi (crno-beli, 1/2 inča, 30 min, Sony) o kojem su sami autori dali sledeće tumačenje: ~U razgovornoj grupnoj komunikaciji za sve vreme razgovora nalazi se na monitoru jedna ista slika iz filma Beli Ijudi Naška Križnara Slika se menja u percepciji sudionika razgovora toliko koliko on sudeluje u zbivanju filma”. Proći če od tada dve godine dok Braco Dimitrijevič u Londonu snimi trake pod nazivom Mebalizam kao tjelesna skulptura i Proces mišljenja kao tjelesna skulptura (crno-beli, 5 min, Sony open reel). Istovremeno, informacije o tome šta se zbiva u delokrugu videa u inostranstvu prodiru i u jugoslovenski prostor i, prateči direktno ta zbivanja, Biljana Tomić dovodi u Beograd Lučana Đakarija (Luciano Giaccari) koji 1972. u Studentskom kulturnom ccntru prikazuje videoteku Studija 970 iz Varezea, sa trakama I, Fabra, D. Openhajma, H. Nagasave, F. Vakarija, U. Litija i dr a iste godine boravi u Zagrebu Vilabi Šarp (Willoughby Sharp) sa svojom opremom pomažući Goranu Trbuljaku da snimi svoj prvi rad pod nazivom Perimetarski test vidnog polja umjetnika. Slede zatim dve projekcije prva u Studentskom kuiturnom centru u Beogradu i druga na izložbi Tendencije 5 u Zagrebu 1973, traka Ilije Šoškića snimljenih u Italiji, no tu je po sredi pre bilo prikazivanje radova jednog jugoslovenskog autora koji živi u inostranstvu, nego produkcija autora koji deluje u jugoslovenskoj sredini Pna prilika v a takvu produkciju - danas od ključnog značaja /а istoriju jugoslovenskog videa - bila je ona koja se pružila Borisu Bućanu, Sanji Ivcković, Daliboru Martinisu, Goranu Trbuljaku i раш Nuša i Srečo Dragan pozivom na „Audiovisuclle Botschaften” na Trigonu '75. kada nastaju njihove prve trake emitovane ujedno u jakoj međunarodnoj konkurenciji, a u katalogu iste manifestacije kritičari Stane Bernik i Vera Horvat-Pintarić daju prve teorijske priloge ra/umevanju video-umetnosti i video-kulture. Još prc toga Vera Horvat-Pintarić ureduje dvobroj časopisa „Bit international” 8/9, Zagreb 1972, na temu

154