RTV Teorija i praksa

Št. 4”). Kao i svaki nužno sažeti pregled, tako ni ovaj nije bez ponekog zaboravljenog podatka, no to što se ovde želi istaći nije posve eg/aktna hronologija zbivanja, nego sama činjenica prisutnosti jugoslovenskih umetnika na mnogobrojnim video-manifestacijama u svetu. Buduči da se video u Jugoslaviji javio i tokom sedamdesetih godina ra/vijao uporedo sa nastajanjem „nove umetnosti” (akcije, performansi, konceptualni i analitički radovi), ra/umljivo je da su sadržaji videa u ovom periodu tesno pove/ani u/ sadržaje pomenutih i/ražajnih disciplina Ako se brojni pojedinačni stavovi pokušaju sagiedati s gledišta tipologije rada, mogle bi se uočiti dve generalne linije: jedna bi bila ona u kojoj umetnici ispituju prirodu i mogućnosti videa kao medija, a druga ona u kojoj se umetnici okreću ka okolnim društvenim pojavama interpretirajući ih na narativni ili

llija Šoškić: VIDEOTEJP (Video , 1973.)

157