RTV Teorija i praksa

Treča hipoteza je najsličnija drugoj u skretanju pažnje na to kako televizija može da utiče na stavove. U ovom slučaju, međutim, svi obrazovni nivoi bi bili podjednako podložni draži i akumulativnoj moči blagog übeđivanja u televizijskoj definiciji realnosti. Tabela 1 sadrži podatke za kritični test - analizu varijanse u analitičkim i interpretativnim rezultatima po obrazovanju. Naravno, sa ovim malim uzorkom televizijskih gledalaca, možemo da napravimo tek prvi korak ka utvrđivanju koja je od tri hipoteze bliža tačnoj. AJi kako je često slučaj u empiričkom radu ove vrste, podaci podižu više daljih problema i sugeriraju ponovno razmatranje prvobitnih pretpostavki. Prvobitne tri hipoteze ili su anticipirale pozitivni ili negativni lineami odnos ili nikakav odnos uopšte. Tabela 1 očigledno pokazuje nelinearnu shemu - vrlo malo razlike u reagovanju na televiziju među različitim obrazovnim nivoima u uzorku mase ali distinktivno viši nivo reagovanja među učenjacima. Mogli smo očekivati da profesori humanističkih nauka budu posebno neprijateljski raspoloženi prema televiziji i, kao rezultat toga, nenaklonjeni u principu da analitički ili interpretativno odgovore. Ali podaci pokazuju da su profesori bili dosta spremni da koriste svoju veštinu i iskustvo u proceni televizijskog programa koji su videli. Možda obuka u humanističkim naukama stavlja naglasak na analitičke рге nego interpretativne sposobnosti, pošto je njihov rezultat u prvome dramatično veči nego u auditoriju mase a u drugom je manje. Pa ipak su i jedan i drugi statistički važni. Ipak, bez obzira šta su učenjaci naučili po fakultetima i kroz svoje profesionalne karijere, to očigledno nije uspešno preneseno na njihove studente. Broj analitičkih i interpretativnih komentara među fakultetski obrazovanim u uzorku mase je samo nešto veči (a u jednoj dimenziji, tehničkom obliku, malo niži) nego među onima sa nižim obrazovanjem.

39