RTV Teorija i praksa

sopstvenoj birokratizaciji. Svakako da se u ovom drugom slučaju, u slučaju asocijativnog sprezanja gledalaca sa idejama o birokratskom ponašanju i društveno-političkih organizacija - sindikata, SK itd. zalazi u širi društveni plan ra/loga zbog kojih su sva ta dobra - materijalna i personalna, i stvari i čovek - ostavljeni sami sebi i moralnom rabaćenju. Tako dokumentarno razomim detaljima o sudbini birokratski zaturenog pojedinca, TV dokumentarna priča je simbolički nabijena iz sekvence u sekvencu. Dokumentarno prisutan i značenjski vrlo indikativan je i detalj uzaludnog isturanja šake ili palčeva - autostop simbola, kao i mahanje rukom motorizovanim sugrađanima, kako bi se autostopom na kraju „radnog vremena” vratio u gradič odakle svakog dana - kojim li prevoznim sredstvom? - likvidator odlazi na „posao”. Međutim, automobili jure i protiču a likvidator čeka i čeka, ne gubeći nadu da če se među „krilatim anđelima” naći neko koga ta gvozdena mašina - automobil još uvek nije sasvim otuđila i dehumanizovala. I opet uzalud! U pozadini tog detalja, dokumentarno dugim kadrovima krajnje eksponiranog, krije se i izvor, unutrašnje jezgro pogubne asocijacije - da se sa administrativno birokratskih lestvica mnogo birokratskog duha i ponašanja prenelo i na ulice, drumove i svakodnevnu životnu praksu - u odnose čoveka prema čoveku. Poruka je jasna kao na dlanu - „volite se dobri Ijudi” što bi rekao Vasa Popović, inače će zgasnuti ideja o humanizmu, posebno socijalističkom humanizmu i sličnim idealima 1 tu se već zalazi u domen idejnih i ideoloških efekata koje TV dokumentarni film Likvidator emanira sopstvenom, dokumentarnom struktu rom. IDEjNI BILANS TV DOKUMENTARNOG FILMA LIKVIDATOR Idejni bilans poruka TV dokumentarnog filma Likvidator razotkriva se posredstvom simboličko značenjskih implikacija (projekcije) konflikta u koji se likvidator-pojedinac zapleo sa dokumentarno odsutnim akterima

61