RTV Teorija i praksa

nehata prema zaturenom pojedincu. Aficirana reakcijama likvidatora gledaočeva pažnja se neminovno vezuje za šire društvene raspone drame koju preživljava likvidator ostavljen sam sebi i stvarima. Ili, da pomenemo još jedan dokumentarno upečatljiv detalj koji neospomo simbolički pobuđuje asocijacije o širem društvenom smislu TV priče. Sečamo se scene jalovog manipulisanja štambiljima povezanim kanapom na direktorskom stolu; štambilji su kao što je poznato žig moči zvaničnih institucija, a u ovom slučaju i nekada veoma delatnih masovnih društveno-političkih organizacija, kao što su sindikat, SK i dr. I, dok likvidator prebira štambilje i jedan po jedan otiskuje na parčetu papira, uz vidljive znake uzbuđenja demonstrativno tvrdi kako ni jedan od tih štambilja više „пе radi”, ne proizvodi dejstva; niko se od zvaničnih institucija ili organa ne odaziva na overene dopise likvidatora i insistiranje da se likvidacija pravno i ekonomski privede kraju kako bi se spasilo što se spasti može, a tu je na placu bar 70 vagona starog gvožđa. I, naravno, ti dokumentamo prisutni detalji preko kojih je gledalac u komunikaciji sa celinom TV zbivanja i posredno sa zbiljom, nužno ga uvlače u tokove spontanog prizivanja asocijacija koje se redom nameću. Prva asocijacija je ideja da je sve što je još likvidatoru, uz sva zvanična ovlašćenja koje nosi njegova funkcija, ostalo u rukama jesu štambilji, ti simboli sada već fiktivne vlasti i socijalne relevantnosti organizacija koje su njima simbolički predstavljene; druga asocijacija je izvor dubljeg smisla, dalekosežnija po implikacijama. Imaginacijom gledalaca sa dokumentarnog sioja svesti ponire se u dublje zaleđe ideja o otuđenosti likvidatora; rađa se sudbinom pojedinca asocijativno inspirisana ideja osude inače društveno veoma relevantnih i močnih faktora kao što su masovne političke organizacije SK, sindikat i dr. zbog njihove neaktivnosti na višim društvenim instancama kao što su opštinski, republički i drugi nivoi organizacionog ustrojstva pomenutih faktora. Koreni se, naime, tako simbolički sugerisana ideja o stepenu birokratskog nehata i samih ovde pomenutih organizacija, koje u načelu najmanje imaju prava na takav tip ponašanja prema društvenoj svojini, i

60