RTV Teorija i praksa

Boško Tomašević

IDEJA KONOTATIVNOG JEZIKA RADIO-DRAMSKOG UMETNIČKOG DELA

(ogled) Radio-dramsko umetničko delo raskriva „nadolazak nelinearnog pisma”. Tamo gde.započinje nelinearno pismo navešćuje se kraj Knjige. Ali tamo gde započinje jedno (nelinearno) i tamo gde završava drugo pismo (linearno) ostaje oboma da svetli jezik. Jezik knjige otemeljuje pismo, jezik radio-drame govor. Povesno dovršenje knjige u umetničkom dinamisu i otkrovenje radio-drame u energei istog dinamisa omogućuje da se misli - a to je predmet našeg rada - jezik radio-dramskog umetničkog dela, odnosno njegov govoru okvirima onoga što Renate Leman (R. Lehman) naziva „semantičkom konfiguracijom”. Semantička konfiguracija se definiše „као model opisivanja u koji ulaze sve komponente teksta u njegovoj intratekstualnoj i intertekstualnoj dimenziji... Ona je, dakle, onaj pandan teksta koji se konstituiše u jednom analitičkom deskriptivnom čitanju/slušanju”, l Koliko lirika, toliko i radio-drama svojim konstituciono ontološkim svojstvima aktuelizuje pojam intertekstualnosti odnosno intratekstualnosti. Štaviše, pojam intertekstualnosti radio-dramskom umetničkom delu je inherentan. U analizi koju čemo (s)provesti držaćemo se upravo ovog načela radio-dramskog konstituisanja, buduči da se ovim pojmom osvetljava i misli radio-dramsko umetničko delo kao ono „što ono u sebi jeste”.

1 Renate Lehman, „Intertekstualnost u lirici”, „Kniiževna kritika", br 5. 1983 str. 152.

63

RADIO