RTV Teorija i praksa

upravljanju radija (WARC) 1984. godine, to jest na problem „guranja” na kratkotalasnim vezama i tzv. eksploziju komuniciranja. Još 1979. godine na zasedanju WARC doneta je odluka o proširenju radio-veza čime je stvorena pretpostavka za novu podelu frekvencija. Bilo je, takođe, predviđeno da odluka stupi na snagu 1986. godine. Da bi se to postiglo neophodno je detaljno razraditi tehničku bazu projekta, koja na izgled deluje krajnje jednostavno: omogućiti svakom slušaocu da „uhvati” što veći broj stanica na svom radio-prijemniku, da prijem bude što boljeg kvaliteta i mogučan u svako doba. Ma kako zvučalo jednostavno, realizacija već dve decenije ne uspeva da bude dovedena do svojih konačnih ciljeva. Problemi počinju več kod samog usvajanja definicije: koja su to prioritetna svojstva prijema, s obzirom na razvijenost tehničke baze i činjenicu da radio postoji, kako u industrijskim državama tako i u zemljama u razvoju. S tim u vezi stoji i problem smetnji interferencije, to jest stepen njihove prihvatljivosti kao i metoda njihovog otklanjanja. Već od rešavanja ovog problema iskrsava slabost globalno ekonomskih i geopolitičkih realiteta: „slobodnog protoka informacija” s jedne strane, i zaštite od zlonamernih dezinformacija, s druge. Nijedan drugi medij nije kao kratkotalasni radio razvio sistem zaštite od uplitanja u talasnu dužinu što, na neki način, ne odlikuje informacionu ponudu direktne satelitske televizije čija se politička, pravna i nacionalna problematika sastoji više u tome da se definiše kao „nacionalna obaveza”, što opet znači sužavanje u nacionalne okvire. Kratkotalasni radio je ipak deo ukupnog informacionog područja, te u tom smislu mora dejstvovati kao njegov sastavni deo. Zemlja koja želi da se iz bilo kojih razloga uključi u međunarodnu informacionu ponudu ima na raspolaganju samo tri mogučnosti: nacionalno-pravne (i relativno neefikasne) zabrane na osnovu zakona; prijem preko stranih radio-stanica; uvođenje radio-stanica za amatere i po mogučstvu njihovu kontrolu. Međutim, u zemljama gde nema takvih mogučnosti problem se kao takav ne rešava. To nije samo slučaj sa zemljama u razvoju več i sa zemljama Istočne Evrope inače sposobnim da ostvare skok iz tehnološke sadašnjosti u nadtehnološku budućnost.

86