RTV Teorija i praksa

sastoji se u tome što če „France Inter” übuduče na dugim talasima konkurisati komercijalnim stanicama. Na lokalnom i nacionalnom planu to znači nastavak borbe i konkurencije. Cenu ove politike koju pooštravaju mere štednje, platiče svakako programi koji ne budu prihvatili duh takmičarstva, u prvom redu „France Culture”, ali isto tako i „France Musique”: to praktično znači da trajanje muzičkih emisija treba sa osamnaest povečati na čitava dvadeset i četiri časa i to sa veoma ograničenim sredstvima. Položaj „France Culture” postaje u tom pogledu kritičan, jer skračenje programa iznosi 14 odsto. Saradnici ovog programa su najčešče „slobodnjaci’ a nameštenici nisu sindikalno organizovani što pojačava njihovo nezadovoljstvo izazvano nesigumošču: visokoplačen ali nezainteresovan kadar s televizije i nezaposleni novinari samo zaoštravaju konkurenciju. Socijalne posledice su jasno uočljive. Broj poslova za koje se na primer angažuju kao honorami saradnici-glumci, smanjen je za polovinu - od dvanaest na šest hiljada. Mnogi pisci, filozofi, esejisti, ali pre svih radio-dramski autori pa i pesnici, nemaju neke posebne stimulanse za saradnju sa „France Culture”, pošto je inflacija drastično sasekla njihove honorare. Prvobitno predviđen sa 6,8 miliona franaka muzički program „France Culture” za 1984. godinu morao je da bude srezan na 3,9 miliona franaka. Generalno rezanje muzičkog budžeta „Radio France” pogađa sve programe, pogotovu horove: u tom smislu, otkazan je koncert s Bemštajnom koji je trebalo da se održi krajem ove godine. Ovo je prvi put od maja 1981. godine da se država meša u područje kulture. Posledice koje če uslediti daće odgovor na mnoga postavljena pitanja od kojih je najznačajnije kakva če biti budučnost radija u Francuskoj. SIZIFOV POSAO U ŽENEVI Preko šest stotina učesnika iz 115 država raspravljalo je u Ženevi, sedištu Međunarodnog telekomunikacionog saveza (ITU), o budučnosti kratkotalasnog radija, posebno se osvrčuči na rezultate konferencije o

85