RTV Teorija i praksa

prašta. Politika objašnjava svet sa imanentno ugrađenom ideološkom subjektivnošču i poznatim prezirom činjenica. Prvu sliku događaja, pojava, prvo objašnjenje, javnost sad več uslovnim refleksom traži uvek od novinara. Kakva je ta javnost? Pred čijim i kakvim to zahtevima za brzim i potpunim izveštajem stoji novinar? Pred zahtevom svog čitaoca, slušaoca, sve više gledaoca, koji je kupac, korisnik, konzument, povremeno čak i razdragani uživalac. On plača novinara da bi predstavljao njegove budne, objektivne, pronicljivo kritičke oči i uši u događajima kojima on, čitalac-gledalac nije mogao da prisustvuje. Taj tiranin i dobročinitelj - kupac, i kad je pojedinac i kad je kolektivna svest, iz dana u dan je sve obrazovaniji istovremeno je, uporedo sa porastom svakolikog znanja, sve uvereniji da mu je informacija radar u arhipelagu svakidašnjice. Glad za informacijom svetska je pandemija. Nije isuviše teško utvrditi jedan globalni informacijski fenomen, Sve obrazovaniji građanin ne zadovoljava se više novinarskim odgovorom na pitanje šta, gde, kada, kome, kako se nešto dogodilo; on traži odgovor i zašto se to dogodilo tome i tome, baš tu, baš tada, baš tako i, što je najneprijatnije za novinara, on zateva i kakvu-takvu prognozu razvoja stvari. Čitalac, slušalac, gledalac ne traži sve to samo u jednom izvoru, svojoj novini ili samo svom radiju; on čita i druge listove, prelistava skalu svog radio-aparata a nezadovoljan je kad mu TV prijemnik ne ponudi veči informativni izbor. Obilje informativnih medija daje tom večnom nezadovoljniku mogućnost da kritički upoređuje rad izvestilaca i komentatora. On želi da bude obavešten odmah, istinito, potpuno, kompetentno, a time zahteva od novinara hrabrost jednog Davida, erudiciju jednog akademika, i brzinu i tačnost jednog kompjutera. Surovo logičan je taj građanin informacijske e'rc, Za novinarsku neobaveštenost ili poluobaveštenost, za njegov ezopovski jezik iii, ne daj bože, misaono

91