RTV Teorija i praksa

preko međunarodnih takmičenja i slično, a u našoj zemlji putem Ohridskog festivala, stn’čnih simpozijuma (Stubičke Toplice, npr.), razmenom emisija trečih programa. Ostvaruju se značajni uticaji među redakcijama. Poteze stvaralaca registrujemo, ako ne trenutno, onda sa neznatnim zakašnjenjem. Evidentna je takođe povratna sprega između ideja rođenih, na primer, u Ateljeu za izučavanje zvuka u Parizu ili u studijima Svenemačkog radija i ideja koje su kod nas lansirali reditelji, koliko uvoznici i osluškivači, toliko i autentični stvaraoci, kao što su Arsa Jovanović, Zvonimir Bajsič, Rosanda Sajko, Petar Teslič, ili članovi Međunarodnog kruga elektronskih muzičara Vladan Radovanovič i Pol Pinjon. Kasnije se več uočavaju obrisii modeme poetike radija; a) isticanje društveno-istorijskog konteksta putem dokumentamih snimaka: b) orkestracija zvukova iz prirode; c) igre reči sa pomeranjem prvobitnog smisla u potrazi za novim porukama. Ova stremljenja snažno odguruju takozvanu „čistu” radio-dramsku literaturu iscrpenu psihologizacijama, jalovim poetizacijama, slikama obeskorenjenih jedinki u izmišljenim konfliktima. Raskida se sa modelovanjem ;ta po diktatu trenutno važečih literamih ambicija (isiočne društvene laži i pomodne zapadnjačke, u početku vilijamsovsko-milerovske pod psihoanalitičkim žigom, a zatim beketovske situacije). Potisnuta su i prekrajanja antičkih mitova, dijaloška vežbanja - koja su karakterisala „pisanje za radio”. Broj emitovanih radio-dramskih sati širom sveta dostigao je velike cifre. Radio-stanice izdaju brošure o svojim repertoarima, ali redakcijska interakcija, zbog širine, ostaje srazmemo plitka. Jedan veliki evropski radio-centar, na primer, godišnje emituje pedesetak premijera, Za pet godina bude ijrveč 250. Jugoslovenski se auditorij informiše najviše o desetini ovih dela. Ona se odaberu raznoraznim sticajima okolnosti, nadohvat, inicijativama prevodilaca, ili preko vašara sinopsisa. Redakcije nisu spremne, ili nisu u mogučnosti, da

139