RTV Teorija i praksa

sistematski prate napore drugih centara, čak ni u našoj zemlji. Ali, izbor, kakav takav, utiče na krug slušalaca i radijskih poslenika. Intenzitet i vrste ovih uticaja valjalo bi podrobno istražiti, Novi poslenici, mladi istoričari i esejisti, imače široko polje rada. Ali dileme nema da je auditorij postao zasičen papirnatom i ekskluzivnom literaturom. Ne zaboravimo, u nas su takvi predlošci godinama bili, povrh svega, frizirani i samocenzurom urednika koji nikada nisu gubili iz vida da su urednici mass rnedia jednog društva koje treba da bude društvo monolitnih pogleda. To je otvaralo prostor izmišljenim „odrazima naše stvarnosti”, a slušaoce je monohromijom odbijalo od radija. Omogučen razvojem tehnike, nešto kasnije, javlja se „novi val” koji: a) potencira i osamostaljuje muzičko-zvučne elemente, b) oslobađa reči od završnih i konvencionalnih rečeničkih celina i c) brižljivo ocrtava društveno-istorijsku pozađinu upotrebom dokumentarnih snimaka. Dokument, doduše mestimično postane i sam sredstvo za manipulaciju i dogodi se da se nevešto uklopi u celinu, ali on uvek predstavlja kakvu-takvu injekciju istine. Kud i kamo je lakše govoriti neistinu nekome iza leđa, teže se zatvaraju oči pred neposrednim problemipia. Reč je, mislim o bitnoj nijansi. Koji su neposredni uticaji od značaja za utemeljenje Vaše rediteljske radiofonske poetike? Uticaji? Mogu govoriti samo o formalnim i delimičnim uticajima. Dopada mi se npr. naučna akribija i tananost traženja zvučno-prostornih rešenja kod Radovanovića. Nisam bio u prilici da stvaram nešto poput Bajsičevih simfonija iz prirode ( Lička patetična) a i ne privlači me ovakav vid orkestracije šumova. Bojim se da su resursi ograničeni i da če se übrzo iscrpsti. Konačno, mislim da je tu reč o zvučnoj umetničkoj fotografiji. Cenim iskustva Arse Jovanoviča, npr. sa vodama, njegov način intenzifikacije zvuka, ali ih nikako u takvim dimenzijama ne čujem kao deo svojih preokupacija.

140