RTV Teorija i praksa

Moralni angažman vidim, pre svega, u neprekidnom preispitivanju ideala, u kritičnoj valorizaciji, odnosno revalorizaciji dalje i bliže prošlosti, u sagledavanju istorijskih zabluda i spremnosti da dopremo do istine, ma kako nas ona pekla. Tome u prilog svedoči i povest Dragoslava Jeliča koji je lucidno, sa šarmom naivca-filozofa, govorio o vremenu o kome se mahom čutalo ili gde je naša istoriografija, po rečima profesora Andreja Mitrovića, na nuli. Seljakova jednostavna reč kako u ratu nema svetaca i kako dobre namere ne moraju uvek ostati časne, skida zavesu ćutanja. Novija istorija, zaista, zahteva distancu da bi je umetnost dostojno mogla saopštiti. Slobode nikad dosta. Umetnik sumnja, zbori oštro, ali istovremeno oseča puls vremena. Zateže, popušta, ali se nikad ne odriče svojih najdubljih-uverenja. Između strastvenog kolebanja i laži uz sleganje ramena nikako se ne može staviti znak jednakosti. Campo Santo jeste otvoreni svet asocijacija a Dragoslav Jelić - čovek planetame kulture zatvoren iskaz monolitan kao zamisao. Konvergencija novih tokova produbljuje Jeličev iskaz. Campo Santo se razlistava, a čovek planetame kulture gomila. Jeličeva je priča o čoveku - jedinki, dok je Campo Santo o strujanjima među Ijudima. Isti nas prosede, dakle, može povesti različitim praveima, što, misljtm, svedoči o vitalnosti ovog „manira”. Koji su osnovni problemi estetske recepcije radiofonskog umetničkog dela danas? Između krcacije u studiju i difuzije kreiranog putem talasa - raste antagonizam. Što je delo slojcvitijc, manja jc verovatnoća da ćc slušalac u jedan mah doživeti bogatstvo koje je u delu utelovljcno. Poetika radio-drame mnogo je bliža ozvučenoj literaturi ili koncertu no teatru svedenom na reč. Zato je pogubno za nežni život ove vrste ako se samo saopšti „radiom”. Radio-emitovanje može, eventualno, biti propagandni čin za reklamiranje ploče ili kasete, kao žive knjige ili mu/ičko-zvučnog dela. Tada bi, pri jednoj razvijenoj izdavačkoj politici, postojale pretpostavke za kritičarski odnos sličan onome u literaturi Tada bismo mogli

141