RTV Teorija i praksa

Emilio Garoni

AUDIOVIZUELNI JEZIK I UMETNIČKO NASLEĐE

и organizaciji RAI u Torinuje 1983 održan skup estetičara, posvećen umetničkom nasleđu u stvaralaštvu televizije. Uvodno saopštenje poznatog italijanskog estetičara Emilija Garomja predstavlja vredan naučni disput u teorijske osnove estetike televizije. Garoni inače preveden u nas u beogradskom Institutu za /7/m’(„Estetika i semiotika”, 1981) u svom ogleduo audiovizuelnom jeziku anahtički, 'sistematski i knticki nromišlja probleme jezika televizije i gramatiku audiovizuelnog jezika u komunikacijiumetnicke baštine. Teorijom se vredi baviti, po Garomju, „ако т zbog čega drugog. a ono da bismo je ostavili po strani". U ovom broju našeg časopisa donosimo fragmente iz usmenog izlaganja Emilija Garonija u Топпи. I Kada se govori o audiovizuelnom jeziku može se pretpostaviti, i to ne bez povoda, da postoji audiovizuelni jezik u pravom smislu reči (nešto specifično, homogeno, sa kodeksima i pravilima koje treba unapred poznavati). Isto tako mora se znati jezik kojim govorimo i da mu treba prilagoditi realizaciju poruke sa određenim namerama, čiju namenu možemo i dalje specifikovati, ukoliko zaista že'.imo besprekornu komunikaciju i ostvarenje optimalnih rezultata. Reč je o teorijskoj iluziji koja je na izvestan način prilično zanimljiva i na koju smo često nailazili i kod naučnika koji su delovali u određenim ograncima semiotike, kao što su film ili arhitektura. Razlozi su obično u tesnim dodirnim linijama teorijskih i operativnih potreba zbog čega je često između njih dolazilo do kratkog spoja upravo

145