RTV Teorija i praksa

u metaforu ukazujuči na interakciju spojenih sekvenci. Muzika, šurn ili reč prerastaju iz citata u metaforu spajajuči iznenadno udaljene polove i tvore jednu polifonu naraciju u zbijenom radiofonskom tkanju. Slušaocu se često ostavlja na volju da dva separatna izvora zvuka doživljava analitično ili sintetično. Nastojali smo da delo u slušaocu potraži i nađe aktivnog sabesednika.

Darko Tatič rođen je 1932.godine;diplomirao glumuu Beogradu 1956. u klasi prof. Mate Miioševića i režiju u Zagrebu 1961. u klasi prof. dr Branka Gavele. Od 1961. u Radio-Beogradu, Od 1978. predaje radio-režiju na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu. Dobitnik je brojnih jugoslovenskih nagrada za režiju (Ulica Danijdova, Odisejev povratak, Kapetanov slanik, Medeni život. Gospođica, Lutani, Foto bo-bo), i međunarodnih (Campo santo, Hidrodijalektika, Gospođica, Barselona 1977, 1980; Ono malo čega se sećam „Рпх Italia” 1983) kao i nekoliko međunarodnih priznanja žirija (Medeni život, Dragoslav felić - čovek planetarne kulture ~Prix Italia” 1978, 1981; Bermudski trougao Berlin 1983). Njegovc režije na francuskom jeziku emitovane su u Parizu, Briselu, Lozani i Maroku: Champ sans sommeil i La saliere du capitaine. Režirao je kao gost u Bukureštu, l.ondonu, Zap. Bcrlinu i na Radiju Nemačke Demokratske Republike.

144