RTV Teorija i praksa

gde bi trebalo da se snimi još jedna u nizu dokumentamih emisija „Razgovori sa ministrom za k'ulturu”. Ovoga puta, ministar je odabrao za sagovomicu mladu intelektualku koja je, mada već izvesno vreme bez posla, napravila zanimljiv rad štampan u lokalnom časopisu pod nazivom Prometejevo vatreno sečivo. Drama francuske proizvodnje, klasična priča Čarlsa Dikensa u adaptaciji Рјега Butrona, prava je Božićna pesma, atmosfera sna i jave prepletena na najbolji moguči način da se ne osete šavovi koje osečamo kad prelazimo iz svetlosti u mrak, iz jave u san, Kroz san osvetljavaju se greške počinjene na javi, snevač šeta kroz vreme, uz pomoč duha, vodiča, dotiče tako mesta svog detinjstva, prolazi kroz njih, ima se utisak kao da če na ovaj način, šetnjom kroz vreme, dotači sopstvenu egzistenciju (s čime se filozofi ne bi složili). Kroz jasne slike prošlog vremena, snevač dotiče greške i želi da se popravi. Tako on, kad se probudi, menja odnos prema Ijudima, postaje plemenitiji i bolji, što Ijude veoma zbunjuje, oni nisu navikli na promenu. Tako on, na javi postaje biče iz sopstvenog sna. Niko ga ne prepoznaje, ali on, poboljšan, veoma se dopada sebi. Transformaciju glavnog junaka Ijudi smatraju ludilom, ukazuju prstom na njega, nazivaju ga ludakom. I do trenutka njegove smrti niko se ne miri sa čudom; da čovek može da se promeni, da može da vidi svoje pogreške, da može da utiče na sebe. Smrt je, i na kraju ove priče, umirila Ijude: čudo ne postoji, promena ne treba da zbunjuje jer je nemoguća. Kad se ova poetična drama završila, upitali smo se: da li je smrt jedini lek za Ijudski nemir. Рге nego što pređe na nagrađene drame, pisac ovih redova hteo bi da pomene i jednu „smešnu dramu”, veoma ozbiljno urađenu, otmenu, skupu, u divnom dekoru, sa poznatim glumcima svetske slave. Zove se Ayoub. U glavnoj ulozi Omar Šarif, poznati biznismen koji doživljava udar i postaje potpuno svestan svog besmislenog života i budalastih odnosa koje je tokom života napravio. Dok smo gledali ovu dramu, prvu po redu u konkurenciji, setili smo se davno snimljene, pre desetak godina, Kako upokojiti vampira Воге Pekića, u režiji Slavoljuba Stefanovića Ravasija, sa Zoranom Radmilovičem u glavnoj ulozi. Pomislili smo, bilo bi

230