RTV Teorija i praksa

Nakon toga, razmotrićemo mesto televizije u društvu. Način na koji ona komunicira sa svojom publikom može se uporediti s onim što se zbiva kad, listajući knjigu, naiđete na štampana slova koja podsećaju na vaše vlastito ime. Vaš pogled brzo prelcće redove i reči ne zadržavaju dugo vašu pažnju; međutim, sopstveno ime vam je duboko usađeno u svest, i naučeni ste da njegov prisan oblik prepoznajete čak i kad niste svesni da ~čitate“ informaciju. Na isti način nam i televizijski medij prikazuje neprekidan niz slika, od kojih su nam gotovo sve veoma prisne po strukturi i obliku. Pri tome televizija koristi kodove tesno povezane s onima pomoću kojih opažamo samu stvarnost. Prikazuje nam se kao prirodan način gledanja na svet. Ne pokazuje nam naša imena, već naše kolektivno ja. Televizija to čini tako „prirodno" da se svaka rasprava može učiniti suvišnom. Ali, upravo u toj tački rasprava je od odlučujućeg značaja. Televizija je delo ijudskih ruku, te je posao koji obavlja rezultat čovekovih želja, kulturnih opredeljenja i društvenih pritisaka. Medij odgovara uslovima unutar kojih postoji. Nikako se ne može reći da je način na koji televizija predstavlja stvarnost prirodan, kao god što se to ne može reći ni za jezik. Jezik i televizija posreduju stvarnost; nema tog elementarnog iskustva koje bi društveni čovek bio u stanju da shvati bez pomoći kulturno uslovljenih struktura, obreda i pojmova koji su mu putem jezika preneti. Jezik je sredstvo kojim čovek ulazi u društvo da bi proizvodio stvarnost (čiji jedan deo predstavlja sama činjenica da ijudi žive zajedno u jezičkom društvu). Televizija proširuje tu sposobnost, pa bismo boljim razumevanjem načina na koji televizija strukturiše i prikazuje svoju sliku stvarnosti načinili krupan korak ka razumevanju načina na koji funkcioniše naše društvo. Dakle, televizijski govor nam svakodnevno prikazuje uvek najsvežiju verziju društvenih odnosa i kulturnih opažanja. Njegove poruke odgovaraju promenama pomenutih odnosa i opažanja, le gledaoci na taj način postaju svesni višestrukih i protivrečnih mogućnosti opredeljenja, koje sć iz dana u dan javljaju i odlikuju se mogućnošću da budu

161