RTV Teorija i praksa

ne predstavljaju završetak Ijudskih ciljeva, nego tek početak". Ocjena da li je nešto ~potreba“ ili ~luksuz“ ovisi o situaciji u kojoj se čovjek nalazi; u teškim prilikama neimaštine, svaka potreba za nečim što nije neophodno za život je luksuz! Engleski psiholog H. Henri (H. Непгу) o tome kaže; „Jezgro problema leži u raziici između onoga što čovjek treba i onoga što on želi... Od hrane, na primjer, čovjeku je dnevno potrebna samo izvjesna količina bjelančevina, ugljikohidrata, vitamina itd. Međutim, ono što on želi predstavlja naprotiv izbor poznatih vrlo ukusnih jela koja se pripremaju i serviraju na odgovarajući način, i uživaju uz određeni ritual (stol za jelo, stolnjak od damasta, servijete, porculanski tanjuri, srebrni pribor za jelo) i sve to spada za civilizirana čovjeka isto tako u obrok kao i sama hrana. Moglo bi se reći da je trošenje Ijudskog rada na proizvodnju stolnjaka isto tako grešno rasipništvo, јег je s golog stola hrana jednako hranjiva“. Gdje je dakie granica između potrebnoga i nepotrebnoga? Hoćemo li luksuzom proglasiti skupljanje maraka, rijetkih kutija šibica, privjesaka i sličnih stvari samo zato јег to ne spada u namirivanje osnovnih životnih potreba, a čovjek za to ipak izdaje često i velika novčana sredstva? Kada bi danas netko ustvrdio da bi „svako jugoslovensko kućanstvo moralo posjedovati barem radio-aparat“, takav zahtjev ne bi nitko mogao proglasiti pretjeranim. No kada bi se desila neka teška prirodna katastrofa, u kojoj bi mnoštvo Ijudi poginulo, a polovica stanovništva ostala bez krova nad glavom, u toj situaciji bi traženje da svako naše kućanstvo treba posjedovati radio-aparat zaista predstavljalo nerazuman i „hohštaplerski" zahtjev. Ako je pojava potrebe za ~nepotrebnim“ stvarima jako očita, onda društvo u kome se ta pojava očituje nazivamo „potrošačkim društvom" i, kao što je poznato, imamo čitav niz zamjerki takvom „potrošačkom društvu" koje gubi čitav niz humanih karaxuuisdka, inače poznatih u različitim Ijudskim zajednicama. No treba se pomiriti s činjenicom da je „potrošačko društvo“ praktički neizbježiva posljedica visokog standarda; siromašna društva, s niskim standardom, nemaju simptoma potrošačkog društva. Kada bismo upornim kritičarima

228