RTV Teorija i praksa

bi muzika imala puno pravo gradjanstva u svom izvomom obliku i svojoj primamoj funkciji, to su sigumo kultumo-umetnički programi u kojima se plasiraju odabrane vrednosti umetničkog stvaralaštva, pa i muzičkog. Na radiju su ovi prostori nespomi i daleko veči, što i odgovara ovom isključivo auditivnom mediju, dok se na televiziji prisustvo muzike u njenom izvornom obliku ponekad dovodi u pitanje ako se ima u vidu da na televiziji vizuelni element ima poseban značaj, Orijentacijom na one oblasti muzičkog stvaralaštva u kojima radio nema apsolutnu prednost, na muzičko-scenska dela (ореге, operete, balete, mjuzikle i sl.) ovaj problem je unekoliko umanjen, ali na tome se nije zaustavilo. Brojna muzička dela koncertantnog tipa ispunila su znatan deo prostora muzičkih programa na televiziji uz napore reditelja da oslobode sliku statičkih pozicija izvođača namećući im mizanscenske kretnje, raskošnu scenografiju ili kostime, ili zamenjujuči njihovo prisustvo pred kamerama slobodnim vizuelnim asocijacijama u skladu sa sadržinom ili atmosferom odabranih muzičkih dela. Pretpostavka da se gledalac još više vezuje za praćenje izvodjenja muzike angažovanjem i čula vida naišla je na pristalice ovakvog tretmana, ali je i/azvala i određene otpore naročito kod profesionalnih muzičara koji su rešenje videli u doslednom odslikavanju izvodjača ili izvodjačkog aparata, a i kod jednog dela auditorija koji je otišao u drugu krajnost stavljajuči pod znak pitanja celishodnost prezentovanja koncertantne muzike na televiziji. Televizija je ipak našla puno opravdanje za zadržavanje na programu i ovog vida muziciranja zahvaljujući svojoj posebnoj osobini, mogućnosti da gledaoce u odredjeno vreme prenese na mesto dogadjaja, pa i u koncertnu dvoranu, dajući koncertnom izvodjenju novu dimenziju direktnim prenosom sa mesta zbivanja, a sugestivnost pojedinih vrhunskih izvodjača u trenucima interpretacije muzičkog dela ili inventivnost reditelja da snagom svoje vizije muzičkog dela privuče gledaoca, održali su i ove muzičke sadržaje na programu uz i dalje prisutne dileme o vidovima prezentacije. Potrebe auditorija radija i televizije za lakšim sadržinama namenjenim odmoru, zabavi i razonodi uslovile su na ovim medijima pojavu posebnog

9