RTV Teorija i praksa

Zoran Jerković

MUZIKA I TONSKO SNIMANJE

Prošlo je više od sto godina od kada je Tomas Edison patentirao svoj fonograf, prvi uređaj za tonski zapis zvuka. Razvijajući ideju francuza Leona Skota i njegovog uređaja patentiranog 1857. godine kao fonoautograf, Edison je 24, decembra 1877. godine u Američkom društvu za patente u Vašingtonu uspeo da „snimi” i reprodukuje prvi tonski zapis na rotirajućem valjku obloženom kalajnom folijom. Čičester Bel i Čarls Samner Tajnter patentirali su 1885. godine uređaj za snimanje i reprodukciju zvuka gramofon. Edisonov fonograf, registrovan kao USA Patent No 200 521, razvio je Emil Berliner, Amerikanac nemačkog porekla. U Franklinovom institutu u Filadelfiii, 1888. godine Berliner prikazuje svoj gramofon: ploča-disk od cinka prevučena slojem voska i ručicom za okretanje ploče sa malom trubom iz koje dopire zvuk - tonski zapis. Ovaj rnodel je unapređen 1898. godine - bio je pokretan satnim mehanizmom i dobio je veliku trubu, buduči zvučnik. Ovekovečen je slikom Fransisa Baroa koji je predložio Gramofonskoj Kompaniji ime His Master’ s Voice (glas njegovog gospodara) i ostao poznat kao dog model. Ovaj gramofon je veoma brzo postigao veliku popularnost i Enriko Karuzo i Neli Melba mogli su se čuti u mnogim američkim domovima skoro dvadeset godina pre prvog radio-prenosa. Prva radio-emisija ostvarena je u Njujorku 1913. godine zahvaljujući tehničkim otkrićima elektromagnetnih talasa (Herc, 1887) i njihovoj primeni na području

159

TEHNOLOGIJA