RTV Teorija i praksa

Zoran Hristić

NOVE PESME, STARI SNOVI

(narodna muzika na programima Radio-Beograda) „Danas je pevanje, u našoj narodnoj masi, u strašnom stanju. Ono se, ne samo ne razvija, već kržlja. Peva se prosto koješta. Po varošima je ono što se u masi narodnoj peva neizdržljivo! ... Besmislene, dvosmislene, vrlo često banalne reči, kojima čovek ne zna krsnoga imena, uz divljačku dreku, ili uz prostačko, a pretenciozno, izvijanje neke mešavine od deformisanih otpadaka naših i stranih melodija i njihovih prerada ili tvorevina nemuzikalnih tamburaša, pevačica i Cigana to je današnje pevanje u narodnoj masi”.’ Citat značajnog folkloriste, muzičkog pedagoga i kompozitora (1869-1938) dostojan da nas uveri u šezdesetogodišnje iluzije i „stare snove” o zaustavljanju procesa nastajanja nove narodne pesme ili tačnije nove pesme sa sve manje folklornog idioma Ali, ne bih se sada upuštao u raspravu oko „krsnoga imena” već bih ostao pri zaživelom izrazu novokomponovana narodna muzika. 0 njoj je dosta izgovoreno, ali malo stručno razmišljano 1 pisano. Spremnost stručnih Ijudi da je a priori odbacuju, da ne zalaze dublje u njenu suštinu i da najčešće odbijaju da daju sud (takve stručnjake imamo u Radio-Beogradu, ali su zauzeti višim temama i nagluvi za kompletan radio-zvuk) dovela je do ove poplave u nedostatku izgrađenih brana i prepreka. Što je

1 Vlsdimir Đorđević, Srpske narOdne rnelodije I—II, Srpsko naučno društvo, Skoplje, 1921, 1925

218