RTV Teorija i praksa

RADIONIČARSKA ISTORIIA - POIMENCE Iza (ili ispredl pojave Radionice zvuka spontano se javljao, tokom skoro dve decenije, čitav niz dela „radioničarskog” tipa. Uprkos opravdanoj panici da bih nešto mogla propustiti, ne reći, uzimam rizik i podsečam na čitav niz radiofonskih autorskih iskaza Arsenija Jovanoviča ( Lomača, Resavska pećina. Kula Nebojša. Gogolj na Šagalov način. Šum nigdina ...), na majstorski rukopis Vladana Radovanoviča (Odlazak. Verbo-voco. Malo večno jezero ...), na z.amahnutu maštu Darka Tatiča ( Brujanje roja. Hidrodijalektika. alias aguarondo ...) i Ivane Trišič (Prvi koraci kornpozitora Vuka Kulenovića, Ono malo čega se sećam ...),na specifične rediteljske postupke Bode Markoviča ( l nikakvu smrt neće imati vlast, Savske tablice ...), Petra Tesliča ( felizaveta Bam, Ratni rovovi kože ...), Nade Bjelogrlič ( Belutak, Groblje u Spun Riveru ...), Olge Brajovič ( Vrati se, Sulamko, vrati. Pada strašna kiša ...), Vide Ognjenović ( Nemam više vremena ...), a u poslednje vreme i nekih mladjih reditelja i muzičara: Miroslava Jokiča, Nede Bebler, Branislave Stefanovič, Jasmine Z§c, Ivane Vujič... Neka od dela pomenutih autora su više nego modeli i uzori najvišeg nivoa za ono što bi Radionica zvuka htela da ostvaruje. Drugi su pak samo nagoveštaji postupaka i načina mišljenja koji obećavaju, veoma obećavaju da bi jednog dana takvim mogli postati. U pravcu slobode. U pravcu nekonvencionalnosti. U pravcu novog. Ali šta je to što je Radionica zvuka fdrmulisala kao svoj program u trenutku nastajanja, pre godinu dana? PROGRAM Citiraču pismo koje smo razaslali na sve četiri strane sveta (poziv na saradnju ) a kojim smo pokušali probuditi (zatomljena) kreativna osećanja i ideje, ponuditi onu željenu i sanjanu šansu da se uradi nešto novo. Prilažem deo ovog pisma čak i kao svojevrstan dokument na osnovu koga čemo jednog dana svi moći izmeriti stepen pomeranja sopstvenog interesovanja, savijanje ose umetničke znatiželje, mutaciju pojma novog

56