RTV Teorija i praksa

„Dramski program Radio-Beograda otvorio је novu seriju koju smo nazvali Radionica zvuka. Pod ovim naslovom podrazumevamo veoma širok spektar bavljenja, muzikom. /vukom, tonom i šumom, u iedinstvu sa dramskim. tckstualnim elementom. a na način i u formi radiofonskog medijskog govora U njoj ćemo pokušati otvoriti prostor za sve oblike eksperimentalnog, istraživačkog bavljenja /vukom. muzičkog strukturisanja reči/teksta, za raznovrsne etnomuzikološke forme, esejističke pristupe mu/ici, originalne intervjue sa kompozitorima, izvodjačima i onima obeleženim muzikom, da otvorimo prostor za sve vrste projekata multimedijskog. govorno-muzičkog tipa.” UTISCI. MAN|E ČINIENIČNI Zabeležih sebi više puta i/vesne pojave koje se ne iska/uju vidljivo u rezultatu, ili bar ne još uvek a) Stvaraoci pokazuju afinitete koji do sada (od njih) nisu bili očekivani. (Primer je specifičan pomak Olge Brajovič prema poe/.iji Alena Gin/berga. Otkriče smelosti autora u „novom čitanju teksta’”). b) Neki drugi govore o „projektima”, idejama, zapisima, skicama koje već „dugo sanjaju da naprave”, ali ih ne donose. Još uvek sanjaju. c) Treći hoče da ponove, preispitaju nekad učinjene istraživačke prodore. Pojavljuju se neverovatno smeli radiofonski projekti za koje je teško verovati da su mogli biti mišljeni i radjeni „nekad”, u vreme relativnog siromaštva sredstava i tehnike. Ali jesu. d) Muzička problcmatika javlja se kao svojevrsna metafora /а društvenu problematiku. Pojava krajnje aktualna. e) Iskustvo ekipnog rada. lako je bilo nezaobilaznih eksplozija i nešto durenja (u radu na emisiji Vreme osećanja) psihološki re/ultat ostaje dobar, zdrav i plodonosan. lako je bilo dva reditelja, dva mu/ičara i dva snimatelja, radilo se zapravo o društvu gde je svako radio (skoro) sve.

57