RTV Teorija i praksa

Arsenije Jovanović

MENTALNE SLIKE, GOVOR RADIJA

PRE PRVOG ČITANJA Malo је radio-pisaca koji čuju dok pišu, koji misle muzikom i zvukom. I kod „posvećenih radiju”, muzika, zvuk, sve što nije sama reč, kao da bi moglo da izostane Čitajući radio-dramske tekstove i sam nesvesno ulazim u zaveru protiv muz.ike, i zvuka izvan reči, pa se za ravhopravnost jednog i drugog borim naknadno, u postupku montaže. U velikom broju slučajeva radio-dramsko prikazivanje književnog dela je samo glasno čitanje, muzika je samo dragocen „začin”. Pripremam sebe da već pri prvom čitanju Devetog kamena s udvostručenim naporom tragam za zvukom izvan reči, za muzikom koja će biti medijski ravnopravna i nužna koliko i sama reč. Ne verujem da je Deveti kamen izuzetan u tom pogledu. Biće tu „mogućnosti za radiofonsku nadgradnju” kako mi je urednica N. D. več najavila, ali to su upravo „mogučnosti” kojima se, evo, protivim. Reč nije „mogučnost”. Muzika jeste. Reč je „neophodnost”. Zvuk retko saopštava slušaocu određenu, nezamenljivu informaciju kao što to čini reč. Muzika još manje. S druge strane, posmatrano tehnički, muzika i uopšte zvuk, najmanji šum, raspolažu čitavim medijskim prostorom, ništa manje od reči. Izgovorena reč na pozornici uvek je medijski jača od scenske muzike ili šumova ~van pozornice”. Pa i kad je reč o ekranu, moglo bi se postaviti pitanje medijske ravnopravnosti. Agresija slike svela je taj prostor na znatno uže perceptivno polje od onog kojim raspolaže zvuk u

61