RTV Teorija i praksa

muzičko-poetskim delom Malo večno jezero (koje је prošle godine nagrađeno na festivalu „Рпх Italia”) - primetili bismo nekoliko razvojnih linija: vokovizuelno, taktilno, verbo-gestuelno, polimedij, elektroakustička muzika, metaistička umetnost... Ima li u načinu Vašeg istraživanja nečeg jedinstvenog? V. R.: Sve te različite stvari ja činim na svoj način koji kao sopstven i ne osećam jer sam s njim poistovečen. Odnos prema svome načinu kao objektu mogu da uspostavim tek kada se on dezaktuelizuje, kada postane moj „zmijin svlak”, Šta je jedinstveno (ili zajedničko) za razne višemedijske vidove koje razvijam, jednako je teško izraziti kao što je teško pokazati šta je u umetničkim delima umetničko. Ono se neprekidno određuje, verbalizuje, ali ništa od svega iskazanog ne obezbeđuje umetničko. Začudnost je jedna od odlika mog načina tretiranjavišemedijskog, ali sigurno nije odlika saraog mog načina. Po čemu se ta čudnost razlikuje od drugih? Recimo da je ona srodna „logici” mojih snova i izuzetnih doživljaja sopstva i jastva. Međutim, taj vid začudnog prepoznavao sam i kod Simije, Blejka, Votjea i drugih međusobno veoma različitih stvaralaca, Što začudnost budem dalje konkretizovao, doći ću do mojih određenih pojedinačnih radova. I nije samo jedno svojstvo posredi, već više njih i njihovi specifični odnosi. U tom uopštenom smislu mogao bih još navesti da su višemedijske delatnosti pre sinteza medija nego sinteza umetnosti. Višemedijske tvorevine ne pripadaju jednom mediju več leže između dva ili više, te su u tom smislu i intermedijske. Semantičkom delu višemedijskih

95