RTV Teorija i praksa

ono što je zapravo osećao. Tokom daljih seansi ta ista osoba može da kontroliše svoj napredak i da produbljuje poznavanje sopstvene ličnosti uz pomoć narednih video-traka... Kao što je to rekao jedan lekar: „Emocionalni uvidi koji se stiču uz pomoć videa („Pogledao sam se i video sam svoju majku. Samo što se nisam mrtav srušio!”) kombinuju se sa intelektualnim saznanjima iz drugih aspekata terapije.” Na sličan način, kad je u pitanju porodična terapija, svaki član porodice može pomoću videa početi da shvata ono što nazivamo „porodičnim aranžmanima” - one automatske obrasce ponašanja koje tako retko prepoznajemo u normalnom toku života: neprestano mučeništvo žene, neprekidno propovedanje muža, i tome slično. Video takođe otkriva nijanse u glasu, ćutanja, izraze lica, jezik tela, koji su sastavni deo rečnika međusobnih odnosa. Prilikom korišćenja videa u ovom domenu, čovek počinje da shvata do koje mere televizija može da izoluje i uveća deliće stvarnosti. Jednom prilikom učestvovao sam U' demonstraciji korišćenja videa u psiho-drami, u okviru koje je veliki broj Ijudi bio podeljen u male grupe, a onda je svaka grupa dobila zadatak da izvede kratku pantomimu u kojoj treba da izrazi svoja osećanja u vezi sa nekim doživljajem iz detinjstva. Ove pantomime izvođene su pred svima i istovremeno snimane videom, jedna za drugom, bez ikakvih komentara. Kad su snimljene sve trake, svaka je

101