RTV Teorija i praksa

dvosmjernog komuniciranja koja je karakteristična za prirodni dijalog, a znatno se izgubila u pismoslovnoj i tiskoslovnoj komunikaciji. ll Afirmirajući dijalog u odnosu na knjiški monolog, radio i telcvizija pospješuju obradu informacija i na taj način pridonose klarifikaciji samoga jezika kao kčda. Kultura dijaloga, kao što je poznato, posebno se afirmira u žanrovima intervjua, razgovora, panel-diskusije, polemike i radio odnosno televizijske reportaže, fičera i drame kao polifonijskih i poliloških žanrova koji izvan ovih novih medija ne mogu ni da se razvijaju. Zahvaljujuči mogučnostima montaže, moguče je verbalnu i video ekspresiju do maksimuma kondenzirati i učiniti prepoznatljivom i, još više, maksimalno upečatljivom. Montaža isto tako omogučuje ostvarenje staroga ideala da se govor i muzika do maksimuma prožmu (pjesništvo zapravo od toga ideala nije nikađ odustalo), da se svedu na jedinstvenu Ijestvicu ritmiziranja, što rađa harmoniju, iz nje Ijepotu i ekspresivnosl l'judskog izraza u svim sferama kazivanja. U tom smislu televizijska montaža sa efektima trik-filma može skraćivati vrijeme, prostor, übrzavati procese, jednom riječju, omogučiti čovjeku da zaplovi u svom vremeplovu i natrag u vrijeme, što jc do sada bilo nezamislivo. 9 Te smo mogučnosti, zahvaljujući pragmatici radijskog i televizijskog govora, tek otkrili i sada je zadatak da se na osnovi njih i pomoču njih izgrađuje jedna bogatija retorika, pa čak i estetika Ijudskog izraza uopče. U vezi s tim valja istači da radijski govor omogučije posebno sažimanje audio-komponente do jednodimenzionalne sinteze u kojoj se čovjek izražava u zvučnome kčdu (koji, kao što jc poznato, daleko premašuje sadašnji govorni kčd u dijapazonu zvukova ispod 10 i prcko 20 000 herca), dok se taj isti govor u televizijskom izrazu strukturira u analitičkoj funkciji, tj. u funkciji objašnjavanja slike, tumačenja onih poruka koje ona nosi, ali nisu neposredno perceptivne. Radijski i televizijski govor, nadalje, karakterizira oživljavanje starih retoričkih stilskih vrednota koje su bile potisnute i zaboravljenc u tzv. tiskoslovnoj stilistici. S tim u vezi posebno ističemo vrijednost maksime captatio benevolentiae (hvatanja

111