RTV Teorija i praksa

dobrohotnosti, motivacije, atraktivnosti, aficiranja itd.) koju radijska i televizijska retorika ponovno pronalaze. I ne samo pronalaze, nego dalje razvijaju. Izazivanje pozornosti, motiviranosti danas se u radijskim i televizijskim žanrovima pOstiže na razne načine: problematiziranjem teme (kad je ona sama po sebi upečatljiva), postavljanjem retoričkog pitanja (radi pobuđivanja aktivne komunikacije), kratkom rekapitulacijom, odnosno poantiranjem zaključka (kad je on posebno interesantan), citatom ili paradigmom, te übacivanjem inserta iz žive situacije. Ovaj princip maksimalnog jačanja početka komunikacijskog kruga višestruko je važan za otpočinjanje, održavanje i zaključivanje govora. Clare et distincte je zahtijevala i stara retorika, ali ona taj princip jasnog i razgovijetnog kazivanja nije mogla do kraja sprovesti, jer ga je pokušavala uvijek realizirati samo govorom. Međutim. televizijski izraz može jasnoču permanentno podupirati übacivanjem adekvatnih slika i drugog vizuelnog materijala koji ne samo da podupire, nego i strukturira verbalnu poruku, U vezi s ovim principom je i princip klimaksa koji su dobro poznavali svi stari retoričari. Naime, oni su poruku uvijek graduelno izražavaii, tako da što intenzivniji semantički naboj može ostaviti i dublji trag u svijesti, sve do hubitskih vrijednosti (potpune instruktivnosti poruke, tj. njene sposobnosti da se translatira iz jednoga izraza u drugi; iz verbalnog u vizualni, iz njih oba u prakseološki). Isto tako i princip, odnosno karakteristika refrena je važna za jasno i distingvirano komuniciranje. Kao što je poznato, za refren su znali još i narodni rapsodi i bardi, kasnije ga je dokazala i psihologija. Naime, taj princip nije ništa drugo do ondašnji oblik redundancije na kojoj počiva sposobnost odgoja i obrazovanja.' Povremenim naime ponavljanjem u variranim ili istim oblicima informacija se učvršćuje u svijesti, ona iradira i prodire preko sinapsi u druge centre, te tako ovladava cijelim čovjekom. Pauza ili stanka se zatim u radijskom i televizijskom izrazu također penje u svojoj ekspresivnosti do kazališnog izraza, čime se nedostaci grafičkog prijenosa

112