RTV Teorija i praksa

SAŽETAK U prilogu „Osnovne karakteristike radio-televizijskog govora” analiziraju se u kontekstu širih lingvističkih aspekata specifične karakteristike utjecaja hardverskih tehničko-tehnoloških postrojenja na širenje komunikacijskih mogućnosti govora. Na osnovi povijesnog razvoja (kinetičke, verbalne, pismoslovne, tiskoslovne i elektronske) komunikacije autor pokazuje uvjetovanost, i dijalektičku međuzavisnost medija i izraza. U toj interakciji, kako autor naglašava, javljaju se posebnosti radijskog i televizijskog govora koje se svode na slijedeče osnovne karakteristike: prvo. da radijsko-televizijski govor proširuje govornu komunikaciju u prostoru i vremenu; drugo, da taj govor afirmira prirodno dvosmjerno komuniciranje koje je bilo zapostavljeno u doba dominacije pismoslovne komunikacije; treče, da radijski i televizijski govor omogućuje bolje ostvarivanjc inicijalne komunikacijske motivacije (captatio benevolentiae); četvrto, da taj govor isto tako, zbog jedinstva audiovizuelne komunikacije, intenzivira jasnoću i razgovjetnost govora; pcto. da u radijskom i televizijskom govoru jačc dolazi do izražaja bitovsko-mobitovsko-hubitovsko značenje stanke; šesto, da se u radio-televizijskom govoru može efektnije ostvariti i finis opus coronat s oblikovanjem poante diskursa i, stdmo, da radijsko-tclcvizijski govor sve više postaje funkcionalna škola govora uopče, pa bi taj suvremeni oblik govora trebalo lingvistika intenzivnijc (i to interdisciplinarno) proučavati radi uočavanja njegovih komunikacijskih vrednota kao i zbog mogučnosti prevladavanja sadašnjeg modcla pravopisa koji se svodi na reguliranje tiskoslovnog jezika jednim

116