RTV Teorija i praksa

jezičnih problema interdisciplinamo postaviti.? U tom bi smislu analize komunikologije, sociolingvistike, psihologije govora, jezične pragmatike, teorije i prakse radija i televizije, te filmologije, teatrologije i brojnih drugih znanosti mogle unaprijediti sagledavanje najopćenitijih zakonitosti Ijudskog izraza, govora u smislu sinteze svih povijesno prisvojenih oblika komuniciranja (spacijalne, auditivne, simboličke komunikacije). Ako ništa drugo, čini mi se, ova če razmišljanja otvoriti vrata jcdnom takvom sintetskom, interdisciplinarnom pristupu složenom fenomenu Ijudskog izraza, komunikacije. I to je njegova najosnovnija značajka od koje bi sada valjalo početi. Drugi korak u tom smislu bi svakako bio izrada jedinstvenog interdisciplinarnog projekta kojim bi sena osnovi modernog raetodološkog instrumentarija moglo egzaktnije priči proučavanju zakonitosti ijudske komunikacije u cjelini.

1 Еко, U., Kultura, iuformacija, komunikacija, „Nolit”, Beograd, 1973. 2 Hal, E., Д emi jezik, BIGZ, Beograd, 1976. 3 Petrović, S., Retorika, „Gradina” Niš, 1975. 4 Škarić, 1., „Komunikacijski smjerovi”, „Dometi”, br. 8, Rijeka 1978. 5 Mnogo glasova - jedan svet, Tanjug,Beograd. 6 UNISIST I, Referalni centar Sveučilišta, Zagreb, 1977. 7 Vreg, F., Društveno komuniciranje, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1975. 8 Tuđman, M, Struktura kulturne informacije, Zavod za kulturu Hrvatske, Zagreb, 1983. 9 Maser, S., Grindlagen der aLlgemeinen Komunikationstheorie, Verlag Berliner Union GMBH, Berlin, 1973. 10 Магх, K., Kapital 111, „Kultura”, Zagreb, 1949. 11 Novosel, P„ „Prolegomena za jednu teoriju samoupravne komunikaci je”, „Politička misao”, br. 3, Zagreb, 1977. 12 Plenković, M., Demokratizacija masmedija, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1980. 13 Moris, D., Otkrivanje čoveka, „JugosHvija”, Beograd, 1979 14 Makluan, M,, Poznavanje opštila - čovekovih produžetaka, „Prosveta”, Beograd, 1971.

115