RTV Teorija i praksa

Pošto su oktave u osnovi takođe nominaino strukturisane kao osnovni okviri najčešće dijatonskih nizova, to se bliže određenje konkretne tonske visine precizira u okviru prirodne a-mol lestvice, a piše literalom: A, B, C, D, E, F, G, s tim što se G4 označava kao flnalis, centralni ton od koga se intervali broje nagore i nadole. Takođe, jedno mesto (drugo po redu) rezervisano je u formuli određenja tonske visine za iskazivanje stupnja konkretnog tona u oktavi.

Za hromatsko određenje služi treće unapred rezervisano mesto koje može zapremati jedan od navedenih semantičkih simbola, čija su značenja sledeća: ■ I i = dvostruka snizilica V i b = jednostruka snizilica i h = (razrešnica) ili stanje bez predznaka I ;i = dvostruka povisilica Y j | = jednostruka povisilica Četvrti znak u formuli kojom se preciziraju stupnjevi u tonskim nizovima rezervisan je za eventualno potrebno mikrointervalsko odredenje tonske visine primenom muzičko-semanitičkog sistema Alena Danielua, što je kao postupak analizirano u našem Zborniku Muzička tradicija Srbije I - Banja. Elementi kojima se na taj način grafičko-semantički bliže preciziraju tonske visine su muzičke kome, a to se čini po sledećem principu:

što nam za pripremu elemenata-kodeksa šifara AOP omogućava da ovako definišemo te muzičko-semantičke simbole;

127