RTV Teorija i praksa

na kraju kojeg je Veljko Vlahović slegao ramenima i rekao: - „Slušaj, evo, na tvoju odgovornost, pa šta ti bog da.” Zoran Gluščević je tim povodom istakao koliko mnogo znači - od prvih dana Vesele večeri pa gotovo do danas taj podatak koji je strpljivi i radoznali istraživački duh Mire Mitrovića negde iščeprkao, za dokumentovanje rada naših humorista. Naime - rekao je Zoran Gluščević - danas je teško shvatiti kako se tih godina, navedena je 1948. godina, naše društvo tako reći s mukom porađalo i otvaralo prema humoru, tako da je humor - Veselo veče i neke druge humorističke emisije - neki zakleti opasni neprijatelj, ravan onome na granici ili onome koji se negde skrivao u potaji da nanese udarac socijalizmu. Vidite kako su bili to teški i značajni, a i veliki, trenuci u kojima je humor u stvari pomagao društvu da se otvara, da skida sa dnevnog reda jednu po jednu takozvanu tabu-temu, to jest ono što je zabranjeno, o čemu ne sme da se misli a kamo li da se piše, ili na račun čega da se prave vicevi i šale i. razume se, tako udruženim radom ipak - mora se i to imati u vidu - društvo je počelo postepeno da se oslobađa strašnih cenzura koje je imalo u odnosu na sve velike teme kojima se bavilo i koje je u sebi nosilo kao prave vrednosti i na kojima je zasnivalo svoju egzistenciju. Kad pogledamo kakav je put pređen, kako danas gotovo da nema leme ili sadržaja ili povoda o kome ne može jedan pisac duhovito da se izrazi, vidimo da je naš humor, a to znači upravo ovi smehotvorci - kako ih je Mira Mitrović lepo i u duhu našeg jezika nazvao - kako su odigrali ogromnu ulogu koja jednog dana mora biti ocenjena u istoriji književnosti. jer su u sivari krčili puteve slobode stvaranja na najoselljivijem delu fronla... Mislim da je to jedna od vrednosti ove knjige - smatra Zoran Gluščević - što se u njoj humor ne posmatra izolovano. nego se prati na dva plana ili u dve dimenzije. Jedna je odnos humor - društvo, kako društvo može da sprečava ili da otvara dimenzije humora. ili obrnuto, kako humor prednjači ili nateruje društvo da se otvori i onde gde bi nekom stagnacijom ili dinamikom razvoja neke.stvan kasnije bile oslobođene tabua i zabrana raznih vrsta. To je jedna dimenzija. A druga, što se humor ne posmatra izolovano ni na književnom planu, već u najširem okviru kretanja

214