RTV Teorija i praksa

raznih vlasti da oblikuju javno mnenje i privatne vrednosti, uskraćujući svaku informaciju sem onih koje su potvrđivale akademski ili ekonomski status quo. Studenti su zahtevali da programi univerziteta budu „relevantni”; za njih nije bilo relevantnije stvari od medija koji su njih oblikovali. Zajedno sa gore pomenutim delima Makluanov rad, koji je ne samo konceptualno već i stilski prijao čitalaštvu zavisnom od medija, dao je stimulans i metod s kojim će otpočeti formalno izučavanje medija kao akademske discipline. Kada je reč o televiziji konkretno, rane spekulacije o njenom uticaju dovele su do sledećih poznatih zaključaka: - Televizija zamućuje naše razumevanje prošlosti i sadašnjosti. Prikazujući nam mnoštvo živih događaja odjednom, televizija razbija naš osećaj za istoriju, odseca nas od u sledu uređene prošlosti zasnovane na strukturama porodice i društva. (Studije usmenih predanja pokazale su da je skraćena memorija jedno od obeležja rastućeg urbanog, tehnološkog društva.) - Televizija je podstakla ambivalentnost između aktivnosti i pasivnosti. Postavljanjem banalnosti i istinske Ijudske katastrofe jedne pored đruge, televizija dovodi do moralne i estetske otupljenosti podstičući pasivnost, pa ćak i apatiju i podložnost manipulaciji. S druge strane, televizija giedaoce intenzivno zaokuplja i stvara jak osećaj aktivnog sudelovanja. Specitično sudelovanje što ga televizija zahteva jeste zamišljeno poistovećivanje sa pobednikom ili gubitnikom u konfliktnoj situaciji, to je igra/ritual bez obzira da li se radi o ratu, vesternu, političkoj debati, melodramskom venčanju ili profesionalnoj ragbi utakmici. Imaginarno sudelovanje obično služi kao surogat stvarnoj akciji i isticanjem spoljašnjeg ponašanja umesto unutrašnjih refleksija navodi na stereotipno razmišljanje. Uopšteni obrasci mišljenja: dobar rnomak/loš momak (koji su tipični za malu decu) učvršćuju kod gledaoca osećaj bespomoćnosti uslovljen postojećom jednosmernom strukturom TV difuzije i uticajem industrije i vlasti na njihov život. Ishod je nezainterescvanost; ona predstavlja način da se „isključi” o\aj osećaj bespomoćnosti. - Televizija zamagljuje razliku između stvarnog i fiktivnog. Koliki je uticaj televizije na ovo razlikovanje pokazano je eksperimentom u kome su učestvovale dve grupe mališana i kojima je prikazan isti video o surovom obračunu policije sa studentima. Prvoj grupi je rečeno da je to samo predstava

76