RTV Teorija i praksa

која nije „stvarna”. Drugoj grupi je rečeno da se radi o TV izveštaju o stvarnom događaju. Kada su se deca kasnije zajedno igrala, prva grupa je bila mirna i prijateljski raspoložena, dok je druga biia vidno uznemirena i odmah odabrala agresivne igračke. kao na primer pištolje i tenkove. Čak i kao odrasli, mi nismo svesni koliko 'izveštaj o „stvarnom” događaju može biti iskrivljen selektivnim prikazivanjem. Takođe je sigurno utvrđeno da samo ponavljanje TV poruke vodi njenom prihvatanju kao istinite. Dokaz ovoga su milioni dolara koje korporacije i političari troše da bi se pojavili na televiziji i neprestano nas izlagali pozitivnim predstavama o sebi ili svojim proizvodima, - Televizija je izmešala tradicionalna shvatanja o javnom i privatnom, Prvobitni entuzijazam poklonika televizije bio je uglavnom usredsređen na činjenicu da je privatni čin gledanja televizije u sopstvenom domu istovremeno i javni događaj, iskustvo podeljeno sa milionima drugih, Sada već poznat Makluanov stav bio je da trenutna, data informacija, kao i „hladna” slika (slaba jasnoća konture) lelevizijskog medija. uvlači gledaoce u ostvarivanje komunikacijskog procesa čiji će konačni rezultat biti stvaranje „globalne svesti”. Zato je ironija da se omladina šezdesetih, prva generacija koja je odrasla sa televizijom, osećala u društvu više otuđenom nego povezanom. U slvari, protesti šezdesetih bili su upravljeni protiv podvajajućeg. hijerarhijskog ustrojstva industrije, obrazovanja i vlade, čija je nepravedna tehnologija (a posebno komunikacijska lehnologija) to sve više islicala, Optimizmu da je uticaj televizije kohezion suprostavljen je jedan drugi pogled: da je televizija izrazito privatan, podvajajući medij čija snaga pre potiče od usamljeničke prirode primanja, nego od osećaja zajedništva koji bi mogla da pobudi. Korišćenje televizije kao sredstva za ličnu komunikaciju, između pojedinaca, lek počinje da se otkriva, Odnos između vizuelne percepcije televizijske slike i našeg razumevanja te slike obradio je eminentni istoričar umetnosli E. H. Gombrič (Gombrich) koji je 1972. godine napisao: - ..Televiziju je omogućila ograničena moć Ijudskog vida: promenljiv intenzilet jedne svetleće lačke koja brzo prelazi preko ekrana i izgrađuje sliku u našem oku.” Gombrič se ovde usprolivio izjednačavanju umetnosli i komunikacije, podvlačeći zavisnost tumačenja slike od koda i konteksla u kome se nalazi. Glavna povezanost umelnosti i lelevizije leži u centralnom problemu vizuelne percepcije; televizija je izvršila vrlo kompleksan uticaj na na.šu

77