RTV Teorija i praksa

tipičnim nastavnim situacijama. Međutim, on je bio pravi đavo sa portapakom - jedan od najboljih kamermana s kojim sam ikad sarađivao. Njegov osećaj za organizaciju, za ono što je bitno u određenoj situaciji, osećaj za trenutak kada treba da se zumira, a kada da se zadrži duži kadar, i sve ostalo, bio je zaista zapanjujući. Možda on predstavlja izuzetak, ali poput velikog broja njegovih vršnjaka njegov prvi instinkt za istraživanje je vizuelnog karaktera. Nada leži u tome da video može postati gorivo koje će lansirati ovu decu u šire oblasti saznanja. Čim je video našao svoju primenu u učionici za obučavanje ili istraživanje, portapak je, neizbežno, postao osnovno sredstvo za komunikaciju u školskoj zajednici - na primer, za komunikaciju između administracije i učenika, i obrnuto. Jedan koledž za obuku nastavnika u osnovnim školama u jednom velikom gradu na istoku, bio je smešten u prastaroj zgradi usred crnačkog geta. Neadekvatnost opreme i rekvizita neprekidno je studentima otežavala rad. U jednom trenutku oni su izrazili svoje nezadovoljstvo prastarom školskom bibliotekom koja se nalazila u skučenim, trošnim prostorijama, i uz to je bila veoma loše opremljena. Da bi njihova žalba školskim vlastima bila što efektnija, studenti su video-kamerom snimili sve nedostatke svoje biblioteke. Nekoliko odlomaka ove trake vodilo je posmatrača u obilazak prostorija naprslih zidova i tavanica sa kojih je opadao malter; jedan drugi odlomak pratio je jednog studenta pri pokušaju da pronađe i po'zajmi potrebnu knjigu, suočenog sa zastarelim katalozima, prevaziđenim metodama, da bi na kraju video da knjige na polici uopšte i nema. Onda je portapak prenet u biblioteke ostalih koledža u tom kraju. Prikazane su i prodiskutovane dobre strane tih institucija. Studenti sa tih koledža intervjuisani su u vezi sa radom njihovih biblioteka, njihovim dobrim i lošim osobinama. Na kraju, cela traka je prikazana školskim vlastima, upravi, svima koji su hteli da je odgledaju i, konačno, postala je dragoceno oruđe u planiranju nove biblioteke. Ideja o televiziji i videu kao prenosniku svih vrsta informacija, nekoj vrsti oglasne table, poznata je u mnogim akademskim sredinama, od Univerziteta Mejn do Henderson Stejt Koledža u Arkanzasu. Ovakve „oglasne table” poprimaju različite oblike, ali najčešće su u pitanju monitori postavljeni na najprometnijim mestima u kampusu, koji u određeno vreme, kao na primer između časova ili u naznačeno vreme, prenose program televizije

97