RTV Teorija i praksa

Filrn na ekranu, devojke, pankeri, jurnjava, tuča, kadar; nekoliko mladiča, u džinsu, naslonjeni uz nekakav zid, ne mogu da odolim poređenju s uredno sortiranim vočem u arneričkim samoposlugama, kao da su se tek izlegli u nekom kalifornijskom inkubatoru za proizvodnju glumaca, je li to gluma taj krastavac, ta šargarepa, taj avokado, je li to glumac, ti momci statiraju u sopstvenom životu, to je svakodnevno ponašanje koje se prodaje kao roba, sve je po srednjoj meri, za široku potrošnju, za sirotinju рге svega, Kalifornija to samo pravi, kupuje sirotinja širom sveta, šta je drugo do sirotinja narod što sa mnom preleče okean? Pokušavam da čitam Stevanovičev Testament, pročitao sam nekoliko „bdenja”, šta čitaju „leteči gastarbajteri”, čikica pored mene u vunenom sakou rešava ukrštene reči, večina čita najrasprostranjeniju knjigu epohe, knjigu-ekran na zidu ispred, dva momka iz posade barataju nešto oko projekcionog aparata, samo što se ne posvađaju, film nije bio premotan, nedostaju prvi minuti, jedan se zainatio da film vrati na početak, drugi uporno nastoji da se, kako bilo, projekcija nastavi, ne razmišljajuči o motivima ovog drugog navijam u sebi za njega, Ijudi su u ekran zagnjurili glave kao konji u zobnice, njima je, po svemu sudeči, svejedno, prolazi čovek sa šajkačom, kao krajputaš, zastaje, otpočinje srdačan razgovbr s Albancem u crvenom džemperu, žena Albanca u crvenom džemperu odlazi ka toaletu, ona je lepa, vrača se istog časa; prolazi katolički sveštenik, i on je Albanac... U vazduhu smo već osam časova, čikica i dalje rešava ukrštene reči, nekada, dok se putovalo brodom, sve je više-manje moralo biti isto, Ijudi su pevali, više govorili, zagledali se u pustu vodu, sada se govori manje, pevaju samo „primitivci” i svi zajedno pilje u ekran na zidu... Posada se užurbava, spustiče se uskoro leteči brod, oživljavaju ekrani u pilotskoj kabini, skaču skazaljke, vrte se zelene, crvene, žute digitronske brojke, na ekrančićima navigator očitava precizne podatke, ja bih u tome video samo enformel, zašto se na

126