RTV Teorija i praksa

U gornjem levom uglu kutije lakog daljinskog upravljača postoji jedno malo plavo dugme, dugme On - Off, sam sam u sobi, i u kuči, moj domaćin Tom i moja domaćica Pola tamo su negde u Menhetnu, u nekom uglu lavirinta ogromnih kuča pred nekim svojim kompjuterskim monitorima punim znakova i brojeva. On: Kanal 13; Plastični ženski noktil V svim bojama! U svim veličinama! Brzo i jednostavno! Off Nestaje slika plastičnih ženskih noktiju, opet je u dubini ekrana prozor sa zimskim pejzažom, dole, na ulaznim vratima, čujem laki metalni zvuk i šum papira, to je poštar, silazim niz stepeništa, osečam tišinu, nema plastičnih noktiju, među pismima, računima i računima i računima umriica... F ahrička radnica, rođena u Portoriku, stara pedeset i pet godina, umrla posle operacije od raka. Tom, moj domaćin, sahranio je majku prošle nedelje, doleteli su iz Portorika pre neki dan, vreme je bilo užasno, ali Tom voli uzbudljive letove, sve vreme gledao je kroz prozor, ali Pola, njegova žena, ne voli uzbudljive letove, gledaj ispred sebe, goviro joj je Tom, Pola ga je poslušala ali se na ekranu pojavila slika, Tom, šta mi to rade, vrisnula je Pola, Tom se okrenuo od prozora, na ekranu je bila slika koju je slala kamera iz pilotske kabine, oblaci, munje kroz koje proleče avion, opet taj svudaprisutni ekran, iskušenje kome odolevaju još jedino slepi, ali kad-tad, izmisliče taktilnu televiziju, sliku koja se prima dodirom, ekranofilija, globalno ludilo za slikom bez granica, dolazi Tom, pregleda račune, čita umrlicu, poor Mom kaže nežno, ali se smeši, Pola je sentimentalna, ona plače, Tom je vedar, svetao... Kada smo Pola i ја počeli da pravimo svoje malo pozorište, dole u garaži, objavili smo oglas za audiciju: Ako želite da uzmete učešća u konkursu za naše malo pozorište, pozovite nas telefonom i automatskoj sekretarici izdiktirajte svoje ime, sve što o sebi imate da kažete. Kada sam jedne večeri dosau kući i preslušavao traku s porukama, našao sam mamine reči:

129