RTV Teorija i praksa

izgledao na platnu, kada bi ga našminkali ne bi više ličio na leš lepog muškarca, bio bi isto što i Marlon Brando kad je bio mlad, ili neko drugi, svejedno, možda mi je Brando pao na pamet jer sam jednom, u Njujorku, u kancelariji famozne Stele Adler, video njegovu fotografiju, bio je mlad kao ovaj sa balonom, ~Ste!i sa Ijubavlju” pisalo je na fotografiji mladog i nepoznatog studenta glume koji nikada nije nosio nikakav balon... Karol se osvrnula. Soba je bila nameštena sa ukusom. Da, setio sam se, Nago lice, o izdavačkom agentu ovog pisca, advokatu B. S. M., čitao sam u „Njujorkeru” nametljivo dugu reportažu, kako zarađuje milione doiara na piscima kao što je Sidni Šeldon... Juditina kancelarija podsećala je na dnevnu sobu u nekoj kući francuske provincije... Da mi zaprete bacanjem kroz prozor ne bih mogao da zamislim dnevnu sobu kuće u francuskoj provinciji, možda je to samo profesionalan trik pisca, revnosna čitateljka iz podzemne ne poznaje Evropu, niti će je ikad upoznati, naročito ne francusku provinciju, naročito ne unutrašnjost kuče u francuskoj provinciji, ali ona je prinuđena da zamišlja a to je več nešto, Evropa je za nju čudo samo po sebi, a tek unutrašnjost Francuske, u vagon ulazi Crnac u invalidskim kolicima, ргеко kolena drži plitku kutiju sa šarenim kolažom guma za žvakanje, u desnoj ruci plastičnu čašu, ne znam je li unutra kafa ili sitniš, onaj visoki, s okovanim balonom i ispranim licem kao da je noć proveo u buretu s kiselim kupusom, otvara vrata susednog vagona, izlazi, možda ustupa mesto svom crnom sabratu u kolicima... hajstrože je zabranjeno prelaziti iz vagona u vagon kada je voz u pokretu Mučim se da razumem glas sa zvučnika koji izvikuje imena stanica, Njujork nije samo grad svih jezika sveta, Njujork je grad bezbrojnih jezika samog grada Njurorka, ovo je jezik njujorške „podzemne”, uspevam da odgohetnem reči izgovorene kao uzvik, kao psovka, Pedeset i druga ulica!

134