RTV Teorija i praksa

fudita ga je pogledala. I\išta se na пјепот licu nije moglo primetiti. Kinez se smirio, više me ne muva, oči drži otvorene ali ja mislim da spava, na fotografiji je devojka u noči, u svadbenoj odeči, polumesec na crnom nebu, nešto kao strip, možda je to Nago lice na kineskom, voz skreče levo, još uvek smo u Kvinsu, nad zemljom, u izmaglici vidim piramide Pan Am, Empire State, Chrysler, ovaj poslednji kao džinovski sladoled zariven u nebo, možda su takozvana svetska čuda njihovim savremenicima izgledala potpuno besmisleno, bezvredno, osečam prijatno spuštanje voza pod zemiju, za minut-dva bičemo ispod Istočne геке, ispod njenog dna, zamišljam galebove gore u vazduhu, izači ću na Četrdeset i drugoj, onda pešice do MOMA, Muzeja moderne umetnosti, mislim da je tamo izložba „Homo video”, pokušavam da prevedem, čovek-slika, čovek-slike, čovek-video, slikom-opsednut, videoman, otvaram novine još jednom, da, pogrešio sam, „Ното video” nije u MOMA več u Novom muzeju za savremenu umetnost, to je na drugom kraju, u Sohou, Donji Brodvej, hiljadu kučnih brojeva dalje... Ovu izložbu omogućili su: Nacionalna zadužbina za razvoj umetnosti, Institut muzejskih usluga i drugih službi, Umetnički savet grada Njujorka i Gradsko odeljenje za pitanja kulture. HOMO VIDEO: GDE SMO DANAS „Dva puta do sada, Novi muzej za savremenu umetnost izlagao je radove koji su se bavili seksualnošču. Prvo je organizovana izložba posvećena umetnosti i senzibilitetu homoseksualaca. Druga je bila usredsređena na opštije, suštinskije ideje i probleme seksualnosti. Bile su to izazovne manifestacije savremene umetnosti i kritičkih teorija. Na malom platou, u skromnim prostorijama Novog muzeja, nekoliko reda lakih stolica i desetak posmatrača, jedan monitor, mladić do mene grize prste, povremeno se njegovo lice menja, on otvara usta, sluša ali kao da ne veruje sopstvenim ušima i očima,

135